Odlazimo u “ordinaciju” časne Ljubice, koja se nalazi na katu njezine rodne kuće. U prizemlju je čekaonica, u kojoj je uvijek bilo ljudi. Mnogi su za lijepa vremena sjedili u dvorištu, s uvijek uređenim i zelenim travnjakom. Za pregled i prije kod s. Ljubice i sad potrebno se najaviti, ali mnogi to ne znaju pa dolaze nenajavljeni.
– Časna Ljubica nikada nikoga nije odbila. A svakog tko je došao slušala je do njegove posljednje rečenice. Nikoga nije prekidala, makar govorio i satima. Imala je beskrajno strpljenje – priča nam Danijela Vlašić, dodajući kako su one, kao njezine pomagačice, znale padati od umora, ali s. Ljubica je primala bolesnike ponekad čak do 23 sata uvečer.
I sama je znala povremeno bolovati od nekih bolesti, ali nikad se nije žalila. Nije je, naravno, zaobišla niti korona, zbog koje je završila i u splitskoj bolnici.
– Kad sam izlazila iz bolnice, sinulo mi je da je protiv korone najbolja kombinacija klinčića i slatkog pelina, pa smo odmah napravili tu tinkturu i pokazala se odličnom – pričala nam je tada nasmijana s. Ljubica, podsjećajući malo na sv. Hildegardu, koja je recepte za svoje ljekovite recepture dobivala božjim nadahnućem i nakon 850 godina njezine se su prehrambene i zdravstvene preporuke postale pravi hit. Zacijelo će tako biti i sa s. Ljubicom Kovač iz Batina kod Posušja, koja za svoj rad nikada i nikome nije uzela niti jedan novčić.
– Ljudi bi iz zahvalnosti ostavljali novac na najčudnijim mjestima, ispod tegli s cvijećem, između knjiga na polici, ali časna nije htjela uzeti ništa, pa smo to darivali siromašnima – kazuju nam njezine pomoćnice i nasljednice Željka Lovrić i Danijela Vlašić, dok smo sjedili u “ordinaciji”, tj. malenoj sobici na katu rodne kuće s. Ljubice Kovač.
Listali smo albume s njezinim fotografijama i fotografijama pacijenata koji su dolazili u najvećim mukama. Primjerice, s teškim i dubokim ranama na nogama, koje je ona previjala i mazala kremama koje je sama proizvela.
– Katkad je to bilo tako teško gledati i tako bi zaudaralo da bi se mi svi razbježali van, ali časna Ljubica ostajala je i strpljivo previjala tako teške bolesnike – kažu nam njezine suradnice, pa su nas fotografije podsjetile na Majku Terezu i njezin rad s gubavcima.
Na stolu s. Ljubice gotovo je sve kako je ona ostavila i stječe se dojam kao da će se vratiti za nekoliko minuta. Recepti ispisani njezinom rukom i neizbježna zdjela puna bombona, za koju je svojim pomoćnicama govorila da uvijek mora biti ondje zbog ljudi koji dolaze.
Nikada nikoga nije odbila, a bilo je bolesnika i s teškim psihičkim i duhovnim problemima. Uz pripravke uvijek je naglašavala kako ozdravljenja nema bez molitve i molila je zajedno s ljudima koji bi joj dolazili, a svaki je dan molila za sve njih i njihovo ozdravljenje. – prenosi Ljubuški portal
Svakoga dana išla je na misu – kažu njezine suradnice, koje i same svaki radni dan započinju zajedničkom molitvom krunice, baš onako kako ih je naučila s. Ljubica i ostavila im to u nasljeđe.
Ljubica Kovač sahranjena je u grobnici s ostalim redovnicama na splitskom groblju Lovrinac, no upravo onaj dio njezine rodne kuće koji je koristila za rad s ljudima i gdje je provodila najviše vremena, uredit će se u spomen-sobu. Odnosno, ostat će sve onako kao što je i bilo.
Iz Batina, preko Posušja, prolazimo kroz Kočerin i zaustavljamo se kod fra Marija Knezovića, poznatog novinara i medijskog djelatnika, koji je vrlo dobro poznavao s. Ljubicu Kovač.
– Kad razmišljam o njezinu poslanju, u srce mi dolazi svetopisamska poruka o različitim darovima, a istom Duhu. Ona je svoj dar pomaganja ljudima ostvarila u okrilju crkvenoga razumijevanja za tu službu. Uvijek se držala načela da ljudi liječe, a Bog ozdravlja. Ona je, osim tijela, svojim pristupom bila i terapija za dušu. Mnogima je u nevoljama bila put do Boga i sakramenata. Uz to, ona je bila dobrotvorka. Na njezinim vratima bili su potrebiti kojima je i materijalno pomagala. Svojim suradnicima ostavlja nastaviti tim putem.
Oni koje je podučila nastavljaju tu plemenitu aktivnost. To i jest njezina dodatna veličina što je suradnice kvalificirala činiti ono što je ona činila. Oni koji i sad odu u Batin kod Posušja to će i osjetiti – kazao nam je fra Mario Knezović o s. Ljubici Bernardici Kovač, “hercegovačkoj sv. Hildegardi”, čija će baština, nakon njezina skromnog i jednostavnog života, tek postati važna i vrednovana.
Darko Pavićić / Večernji list
