Bio je ovo njegov ukupno sedmi nastup, a još od djetinjstva ga, kaže, privlače viteška natjecanja, a posebice tradicija na Kupresu koja traje još od vremena hajduka Mijata Tomića.
Ljubav prema natjecanjima
"Kako vrijeme donosi svoje, sve je manje stoke, pa je s tim i potreba za kosidbom trave sve manja. Nažalost, sve je manje i ljudi, svi su se raselili, ali eto, tradicija se održava i drago mi je da sam dio te priče. Prije su naši ljudi koji su znali dobro kositi išli na Kupres kositi kod imućnijih ljudi za novac, a neki bi pak išli u Slavoniju za vrijeme berbe kukuruza ili na Pelješac raditi u vinogradima. Od starijih ljudi često se može čuti ona ne znam je li teže 'kositi ili vodu nositi', ali mislim da je jednako teško i jedno i drugo", kaže nam naš sugovornik. Priča kako je kao mlađi momak s ocem odlazio na Kupres gledati natjecanje u košenju, a kući bi se, kaže, uvijek vraćao s mišlju da će jednoga dana i on biti tu kao natjecatelj s kosom u ruci.
Više od želje za pobjedom Luku je uvijek vodila činjenica da je ovo natjecanje koje treba sačuvati od zaborava, a to je moguće jedino angažmanom pojedinaca.
Za ovogodišnje natjecanje se spremao trenirajući što drugo nego košnju trave, a osim toga, bilo je tu i ostalih fizičkih priprema.
"Snaga i kondicija su nešto bez čega se ne trebaš spremati na ovo natjecanje. Isto tako, potrebno je imati i dobru kosu, s tim da treba voditi računa da trava na našem području i na Kupresu nije ista, odnosno gore je trava mekša. Ja sam kao i prošlih godina određenu plohu pokosio lijepo i dobro, ali sporije od nekih koji su to odradili brže, ali samim tim i ne kvalitetnije", istaknuo je Bebek. Posebno ga je obradovala vijest kako će se iduće godine organizirati natjecanje za žene i cijela manifestacija će biti dignuta na veću razinu.
Ljubav prema sportu
Osim zaljubljenosti u tradicijske radnje hercegovačkog kraja, Luka gaji i veliku ljubav prema sportu, točnije atletici. Prije rata, još za vrijeme bivše države, bio je član ASK Split, ali nažalost, splet životnih okolnosti natjerao ga je da atletiku stavi u drugi plan, a više se posveti nekim drugim stvarima. Unatoč tomu, i danas živi sportski život. Dosta je, ističe, dobar u skijanju, kada mu obveze dopuštaju voli zaigrati tenis, a isto tako trči, a najdraže mu je to raditi uz rijeku Trebižat. Kada bi, kaže on, ljudi znali koliko je zdravo trčati, prakticirali bi to svaki dan, a svojim primjerom gotovo svakodnevnog trčanja Luka pokušava motivirati i druge na bavljenje ovim ili nekim drugim sportom. Sport, ističe, nebitno koji, potiče razvoj, ali i održava funkcionalnima sve organe u tijelu, zbog čega ga preporuča svima.
Razgovarajući s Lukom, doznajemo i kako je Luka ponosni vlasnik malog, ali zanimljivog stada čije su pripadnice burske i alpske koze, koje su rijetkost na ovim područjima.
"Stado sam smanjio, sada imam oko četrdeset komada, a imam i nekoliko magaraca autohtone stare sorte i nekoliko konja. Držim ih samo zato što to volim i što znam da su ljudi nekada od toga živjeli. Bilo je i ponuda za prodaju, ali većinu toga sam poklonio. Isto tako, posebnu pozornost plijeni alpski jarac s rasponom rogova od skoro jednog metra, pa su čak i djeca iz grada dolazila slikati se s njim, a vidio sam da su kasnije slike stavljali i na Facebook", kazao je Bebek.
Kaže nam i kako ga zbog njegove osebujnosti ljudi ponekad pogrešno doživljavaju, ali ga to, ističe, ne dira. Osim svega navedenog, osebujni Luka je zaljubljenik u dobru knjigu, a neostvarena želja mu je bavljenje novinarstvom.
Z. Volarević/Dnevni list
