No, ljubuška društvena zajednica se izdignula visoko i prepoznala i istaknula jednog svog malog velikog člana. To je Vinko Primorac, viši sanitarni tehničar, zaposlenik u Domu zdravlja Ljubuški. U povodu Dana općine dodijeljena mu je nagrada općine Ljubuški za životno djelo. Bio je to najljepši, ali i najsentimentalniji i najdramatičniji trenutak svečane sjednice OV-a Ljubuškog.

Svi nazočni uzvanici i gosti, domaći i sa strane, osjetili su da je riječ o ljudskoj veličini, čovjeku bez premca, tako malom, a opet tako velikom. Vidjelo se to po pljesku kad je primio nagradu, a posebice kad je stao pred mikrofon kako bi se zahvalio. Posve se zbunio.

Riječ stala u grlu i nikako krenuti. Publika to osjeća i podupire ga dugim pljeskom. On tiho kaže: "Hvala" i opet stanka. Publika ga opet hrabri pljeskom i on počinje:
"Poštovani načelniče, uvaženi gosti, dame i gospodo, dragi prijatelji...", ali glas dršće..., ponovno se začuje pljesak...

"Želio bih se samo srdačno zahvaliti svima koji su prepoznali rad..." No, vrhunac je uzbuđenja i ganutosti i krenuše suze... Ipak se pribra i drhtavim glasom nastavi: "Oprostite na mom emotivnom istupu..., ovo je moje prvo javno priznanje... Hvala, hvala do neba svima. I lijep pozdrav svima, i želim puno uspjeha u budućem radu našem načelniku i svim ljudima u obavljanju odgovornih dužnosti u javnim poslovima. Ne bih želio izdvajati nikoga, a želim pozdraviti sve."

Dvoranom se ponovno prolomio pljesak. Prije uručenja nagrade voditelj je dugo čitao o Vinkovim vrlinama, zaslugama, čovječnosti i humanosti u radu i odnosu s bolesnicima, što ga kao zdravstvenog djelatnika krasi cijeli radni vijek.

Ivan Kaleb / Večernji list