Organizator predstavljanja je HKD Napredak.

LJUBUŠKA USTIHOVLJENA ANTOLOGIJA

Mate Grbavac: Ljubuški pjesnički zbornik, Ljubuški, 2022.

Hercegovina sve naseli, a sebe ne raseli, omudroslovila je narodna poslovica višestoljetnu navadu puka koji je odseljavao s tvrdog kamena k mekšoj kori kruha. I ne samo da se nije raselila, nego ta zemlja hercegova i danas cvjeta, unatoč svim povijesnim olujama, vjetrovima rata, poplavama gluposti i sušama razuma koji vazda pogađaju taj krš sa svih strana svijeta. A još od stoljeća jedanaestoga (ili dvanaestoga), u Hercegovini se klesalo u kamen, pisalo na papir, urezivalo u pamet književno i ino slovo. Na tu kulturnu baštinu u preduga doba tuđinskih vladara padala je uobičajeno prašina, nemar i zaborav. Konačno, zadnjih desetljeća, od kada smo se krvlju izborili za demokratski sustav i slobodu, sazorilo je vrijeme da se razgrne šušanj mrakova i tu tisućljetnu skrivenu, nepoznatu baštinu otkrijemo sebi i drugima, osustavimo i pokazujemo svima na diku i ponos.

I kao da je puhnuo vjetar najprije sa zapadne strane, i hrvatsko baštinjeno slovo u Hercegovini prvo se zbornički obznanilo u zapadnoj Hercegovini najopsežnijom monografijom Livanjska književna čitanka (665 stranica, 1994.) autora fra Joze Mihaljevića. Nakon gotovo dvadesetgodišnje utihe, slijedila je Širokobriješka književna čitanka (185 stranica, 2013.) spisateljice Blanke Kraljević, zatim Književno Posušje (431 stranica, 2017.) dvoje priređivača Radice Leko i Stanislava Bašića te Duvno u hrvatskoj književnosti (193 stranice, 2020.) iz pera novog dueta Viktorije Franić Tomić i Slobodana Prosperova Novaka.

I dok se jezikoslovci usuglase jesu li legende, vile ili povijesne listine dale ime ovom gradu koji se diči da mu prva tri slova počinju kao i svemoćna LJUBav, za 570. obljetnicu prvog spomena u povijesti njegova imena u današnjem obliku, taj ubavi hercegovački gradić dobio je na vječni darak svoju književnu domovnicu – Ljubuški pjesnički zbornik koji je priredio Mate Grbavac, ufatelj u „riječ koja je najveća magija koju čovjek otkri… vidljivi dio nevidljivih sila čovjekovih… sjedinjenje s onom božanskom iskrom koja teži vječnosti“. Kako posvjedoči u svom izbrušenom predgovoru, Grbavac je svjestan da stalno začuđeni pjesnik „mora na sebe često navući gnjev svoga vremena“, i ne tragati za odgovorima, ugodnima i neugodnima, „najlakše je i najneljudskije. Podići glas, tražiti izlaz, opomenuti i jauknuti, zaplakati i vikati, dužnost je onih koji imaju svoj glas.“

Takva iskaznica u peru, kut promatranja u duši i melograf u srcu, jamstvo su temeljite rađe rasplitanja cvijetaka između korova i prazne slame, koja je urodila kolajnom stihovlja s pregršt uzdaha i jauka poetskih duša, koje se na koncu slijevaju u harmoniju glasovlja muza na sijelu. Na 380 stranica kronološkim je slijedom rođenja autora sazidan neimarski knjiški most od početka 18. stoljeća do danas, od doba fra Lovre Šitovića do suvremenika, od kojih ponajmlađi još nisu izrekli svoju zrelu književnu i umjetničku po(r)uku. U tu trostoljetnu tvrđavu od riječi uzidana su čak 73 pisca koje su razni životni usudi usmjerili da, paralelno s hukom Trebižata, proteku kroz plodotvornu ljubušku oazu rada i slada. Njima je u to poetsko gnijezdo sletjelo još 16 pera, pjesnika i pjesnikinja koji su nastupili na ilinštačkom Ljubuškom pjesničkom maratonu, prvom u Bosni i Hercegovini, koji je začet 2016. godine u organizaciji udruga “Staro Hardomilje” i “Baština” iz Ljubuškog te Mjesna zajednica Hardomilje, uz potporu Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Vrloća ovog izbora je i prvo objavljivanje stihova pojedinih autora koji više nisu s nama, a osobito dodatak Životopisi pjesnika koji će pripomoći budućim biografima i leksikografima.

Marni priređivač Mate Grbavac posložio je time malu hercegovačku antologiju koju predvode živi klasici poetske riječi – Veselko Koroman, Miro Petrović, Mile Stojić i drugi. Nije to samo florilegij hrvatskog pjesništva, jer je u izboru uvršteno i više književnika drugih nacionalnosti koji su rodom iz ljubuškog kraja (Munib Delalić, Veid Delalić, Azemina Krehić…). Nazvah je antologijom, premda je nepretenciozno i skromno nazvana zbornikom, ali se iz tog šireg panoramskog izbora uvijek može iscijediti eliksiri koji će utvrditi našu sve češće pokolebljivu vjeru u poslanstvo pisanja i čitanja. Ovaj je zbornik zbiljsko otkriće manje poznatoga cvjetopisa i trebao bi postati izvoznim proizvodom, kulturnim dobrom koje bi trebao stići i u sve knjižnice izvan Bosne i Hercegovine, da se hrvatska pisana riječ osnaži i dobije svoju puninu u domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj. Da se prokrvi cjelokupno žilje potiskivane hrvatske riječi, na slavu svim Ljubušacima i ljubiteljima poetskog čina i kreativnog nepočina.

Mladen Vuković