Neke legende nam otkrivaju značenje smokve za pojedine narode, poput onih o božici Geji koja u bijegu pred Zeusom svoga sina titana Sykeusa pretvara u drvo smokve. Zatim, u Grčkoj je bila vrlo cijenjena voćka (drvo smokve simbol muškosti, a tajanstveni plod simbol ženskosti), te je stablo posvećeno bogu Bakusu (Bakhus – rimski pandan Dioniz), a i vrlo često Grci ju koriste u izradi drvenih falusa (sinonim za muški spolni organ) kada se želi prikazati obdarenost. Na Dalekom istoku je simbol plodnosti i razmnožavanja, a u Bibliji se spominje najviše puta od svih navedenih biljaka.

Prvi popis sa otkrivenih 60 vrsta sastavljen je u Grčkoj još 60. god. pr. Kr., dok je danas poznato oko 600 sorti. Dioklecijanov edikt iz 301. g. dokaz je da se u vrlo ranim godinama počela uzgajati i na hrvatskim prostorima. Ova voćka je vrlo važna za prehranu, koristi se u različite svrhe, a samim tim smatra se i prvoklasnom voćkom. Koristi se u proizvodnji poslastica kao što je džem, kompot, voćni sirupi, voćni sir ili hlib, kolačići, pa čak i rakija.

Znanstvenim istraživanjem utvrđeno je da se u smokvama nalazi enzim proteaza koji olakšava probavu bjelančevina i uništava endoparazite probavnog trakta, te Omega-3 i Omega-6 masne kiseline koje smanjuju razinu kolesterola u krvi. U narodnoj medicini smokve su vrlo cijenjene jer reguliraju probavu, odstranjuju sluz kod prsnih bolesti, koriste se kod upale grla, bubrežnih kamenaca i čišćenje. Mliječni sok koristi se za uklanjanje bradavica. Poznat je također lijek za tumor u kombinaciji s češnjakom i kiselim kvasom, ali i fantastični kulinarski recepti u kombinaciji sa smokvama.

Meridijani/eznanost.com