Nije pogrešno željeti biti voljen. Mi smo, u stvari, i nastali iz ljubavi. Sve nas vodi želja da se vežemo s drugima, da dijelimo svoje živote i da se pridružimo drugima u njihovim životima. Svi se mi želimo osjećati okruženi ljudima kojima je iskreno stalo do nas i koji će biti uz nas, bez obzira na sve. Ta želja potječe od našega stvaranja na sliku i priliku Božju. Bog je ljubav, a kao Božja stvorenja i mi smo stvoreni za ljubav. Međutim, problem nastaje jer je ponekad teško shvatiti značenje “ljubavi”. Ljudi riječ “ljubav” koriste na različite načine. Evo moga osobnog primjera. Često govorim kako volim svoju majku i oca. (Oni koji ih poznaju znat će zašto to govorim.) No isto tako često govorim kako volim pizzu. Što želim reći kada govorim kako volim svoju majku i svog oca? Govorim vam da mi je stalo do njih. Govorim vam da volim provoditi vrijeme s njima i razgovarati. Govorim vam to jer bih učinila sve što je u mojoj moći da im pomognem kada bi im moja pomoć bila potrebna. To govorim jer im uvijek želim sve najbolje. A što želim reći kada govorim kako volim pizzu? Govorim li da mi je jako stalo do pizze? Govorim li kako sam u posebnu odnosu s pizzom? Govorim li da bih se pobrinula ako bi se pizza našla u problemima? (“Što? Nema dovoljno feferona? Odmah stižem!”) Naravno da ne. Kada govorim kako volim pizzu, govorim isključivo kako je volim jesti kad imam želju za jelom. Kada se zasitim, nije me briga što će se dogoditi s njezinim ostacima. Jednostavno ću ih baciti. Dat ću ih svom psu. Spremit ću ih u hladnjak dok se ne pokvare. Više mi nije važno što će se s njima dogoditi. Ovo su dva vrlo različita objašnjenja riječi “ljubav”. Vrlo se lako možete zbuniti kada vam ljudi počnu pričati o ljubavi, a posebno o tome da vas vole. Na koji vas način oni vole? Žele li vam oni sve najbolje ili vas samo žele u svojoj blizini jer to njima čini dobro, ne brinući pritom što će biti s vama? Kada vas sljedeći put neka osoba pogleda duboko u oči i kaže: “Volim te”, pogledajte i vi nju isto tako duboko u oči i recite: “Je li to ljubav poput ljubavi prema pizzi ili je to istinska ljubav?”
“Kako ću pronaći pravu ljubav?”
U dokumentu II. vatikanskog koncila Gaudium et spes (Radost i nada) piše: “Čovjek, koji je na zemlji jedino stvorenje što ga je radi njega samoga Bog htio, ne može potpuno naći sebe osim po iskrenom darivanju samoga sebe” (GS 24). Promislimo na trenutak o ovoj izreci. Kao prvo, ona nam govori da je Bog svakoga od nas stvorio zato jer nas je On već volio i prije nego što smo došli na svijet. Prije vašega dolaska na svijet Bog je znao tko ste vi, On vas je u potpunosti volio zbog vašega vlastitog dobra. On vas nije stvorio da “biste mu bili na usluzi” kada mu pomoć bude bila potrebna. On vas je stvorio jer vas je volio, kao što vas On još uvijek voli i želi vam sve najbolje. Druga polovica izreke kaže da će čovjek sebe pronaći “po iskrenom darivanju samoga sebe”. Jeste li ikada čuli za ljude koji odlaze “tražiti sebe”? Oni daju otkaz na poslu i odlaze nekamo lutajući prostranstvima Himalaje, kao da su se odjednom odlučili “zagubiti” u dalekim predjelima strane zemlje. Sudeći prema dokumentu Gaudium et spes, oni nisu na dobrom putu. Sebe nećemo nikada pronaći opsesivnim, samoživim samoispitivanjem. Nećemo se pronaći ni u odlasku na odmor i odvajanju od drugih ljudi. Sebe možemo pronaći predanjem drugim ljudima, brigom i željom da osobama oko nas pružimo ono najbolje. Sigurna sam da ste i vi već u svojem životu iskusili ovo “otkriće” o samome sebi. Možda ste dragovoljno radili u prihvatilištu za beskućnike, javnoj kuhinji ili centru za pomoć u trudnoći. Možda ste čitavu noć probdjeli uz bolesno dijete ili bolesna prijatelja. Bez obzira na okolnosti, ljubav i briga za druge pružaju nam neizmjernu radost i zadovoljstvo koje zasjene sve neprilike koje nam ti događaji mogu prouzročiti. Stoga nam je Bog i darovao život da ga živimo u obiteljima i zajednicama, a ne sami. Sreću ne nalazimo u življenju svojih života u svojim vlastitim, malim i odvojenim svjetovima, trošeći čitavo svoje vrijeme i svu svoju energiju isključivo na svoje potrebe. Svi mi ostvarenje nalazimo u sjedinjenju naših života i potreba sa životima i potrebama drugih ljudi i živeći u međusobnoj ovisnosti ispunjenoj ljubavlju, znajući pritom da smo voljni brinuti se za dobrobit drugih te da će se i oni isto tako pobrinuti za naše dobro. Dobar plan, zar ne? To je istinska ljubav – način na koji se ona treba živjeti.
Mary Beth Bonacci (preuzeto iz knjige Prava ljubav – Verbum)
Bitno.net
