"U nas se samo o mladima priča. Mladi ovo, mladi ono. A nas starije, bez kojih velika većina tih mladih ne bi imala ni što jesti, nitko ne spominje", govori za Slobodnu Dalmaciju Ivka B., 51-godišnja nezaposlena Omišanka, koja samo što nije našla posao.
Tako se barem činilo prije nekoliko dana. Prijavila se na natječaj za rad u šivaonici trikotaže "Galeb", te je, s obzirom na njezino prethodno krojačko iskustvo, praktično sve već bilo riješeno da sjedne za stroj i nakon prisilne sedmogodišnje apstinencije počne zarađivati plaću. Kakva je, takva je, rezonirala je Ivka, moja je.
Od silaska s burze dijelile su je samo formalnosti, a među njima i da država ispoštuje svoj dio obveza, odnosno da Ministarstvo rada postupi sukladno vlastitim mjerama za poticanje zapošljavanja.
Stariji radnici - odbačeni
Ivka nije od osoba koje gutaju vijesti i slijepo prate dnevnike. I ovako joj je, kaže, dosta živciranja i borbe s visokim tlakom, a kamoli da još svakodnevno kusa bogato servirane laži hrvatskih političara. Ipak, ona jedna vijest, koju je preko uha čula dok je pripremala dokumente za sutrašnji odlazak na posao, nije bila laž. I toga je bila svjesna čim ju je voditeljica Dnevnika izgovorila.
“Zbog manjka novca u državnoj blagajni do daljnjega se obustavljaju mjere za poticanje zapošljavanja. Na tisuće mladih tako će ostati bez prilike da zaradi svoj prv...”, bla, bla, bla, jer Ivki je sve ostalo što je voditeljica izgovorila zvučalo baš kao bla, bla, bla.
Ni riječi, naime, na televiziji nije bilo o nezaposlenim Hrvatima i Hrvaticama koji, eto, u tom svom silnom grijehu nisu mladi. Ali su, možda, invalidne osobe. Ili su Romi. Ili su, možda, nezaposlene žene starije životne dobi. Baš poput 51-godišnje Ivke B. iz Omiša, koju je od ponovnog zaposlenja dijelio samo jedan jedini dan.
"Znate ono kad se vozite avionom, pa kad vam prije polaska stjuardesa na mote pokazuje što trebate činiti u slučaju opasnosti? Tu se fino vidi da masku s kisikom na lice prvo stavlja odrasla osoba, koja tek potom pomaže djeci. I tako je u svim normalnim društvima, i to u svim sferama života. A kako mi nismo normalno društvo, tako su kod nas starije osobe, ajde probajte u Njemačkoj nekome reći da je s 50 godina starija osoba, prezrene i odbačene" gorko će Ivka.
I nije, na žalost, jedina. Omiški “Galeb” ovih je dana planirao zaposliti 30 radnica u šivaonici, a u srpnju još 20. No, za sada ništa od toga. Bez državnih poticaja, zapošljavanja su stornirana.
Premalo školovanih šivačica
"Deset osoba smo zaposlili na svoj puni trošak. Pet visoke stručne spreme i pet radnika u pletionici. Više, međutim, ne možemo. Na poticaj smo računali, jer je na tržištu premalo školovanih šivačica, pa bismo poticaj zapravo iskoristili za njihovu obuku", objašnjava Stjepan Pezo, direktor "Galeba", koji je ujedno i dopredsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti zadužen za tekstil, kožu i obuću, te član Upravnog odbora Hrvatske udruge poslodavaca.
"Svi su se zakačili na priču o mladima, a zaboravlja se da su svi poticaji bili stopirani, odnosno da je novac, nakon galame u medijima, iznenada pronađen samo za zapošljavanje mladih. A to je potpuno pogrešno", veli Pezo.
Tekstilna bi industrija, prema njegovim riječima, mogla biti kotač zamašnjak dugoročnog pada nezaposlenosti, jer se na birou nalazi oko 170.000 žena srednje i niže stručne spreme i starijih od 40 godina.
"To je, prema svim pokazateljima, najteže zaposliva kategorija, te žene praktično nemaju nikakvu radnu perspektivu, pa se tekstil za njih nameće kao idealno rješenje", objašnjava prvi čovjek omiške tvrtke.
Slobodna Dalmacija/Danas.hr
