I tako svi su nešto dobili – Srbi pola Bosne i Hercegovine, Bošnjaci Federaciju, Hrvatska pravo da vlastitim snagama oslobodi okupirane dijelove svoga teritorija – samo su Hrvati u Bosni i Hercegovini izvisili. Kako se nitko ne voli osjećati podlacem i uzrokom nepravde, bosanskohercegovačkim Hrvatima svi su složno naturili stigmu zločinaca, barbara, bandita, ćoškastoglavaca itd. Zagrebačka, sarajevska i beogradska ''raja'' vjerojatno se ne bi složila oko mnogo čega na ''ovim prostorima'', no o bosanskohercegovačkim Hrvatima lako bi se našao zajednički jezik. A i jugonostalgičarima su, čini se, oni najkrivlji. Konsenzus je načelno dobra stvar i ne valja ga kvariti, no onaj protiv koga je uperen ne može dijeliti oduševljenje zbog takvog suglasje. Tako su se i Hrvati iz BiH opirali i branili na razne načine od stereotipa o njima, možda još i više nego od političke nepravde koja im je učinjena.
U Hrvatskoj je antihercegovački žar ponešto splasnuo, no stereotipi koji su uhvatili korijena trajat će po inerciji još dugo. U Bosni međutim žar ne splašnjava. A i kako bi, kad su im Hrvati smetnja na putu do potpunog posjedovanja Federacije Bosne i Hercegovine!? Da je tomu tako, dokaz je i način na koji premijer Federacije Nermin Nikšić na službenoj sjednici entitetske vlade govori o Hrvatima iz Hercegovine: ''Halo, ba … Ti Hrvati iz Posušja, Širokog, Ljubuškog, Gruda su banda …'' Kada predsjednika vlade tako nastupa prema jednoj regiji države koju vodi, onda nema mjesta sumnji da je samo pitanje vremena kada će takva vlada početi primjenjivati silu da stane ''banditima'' na kraj. Zanimljivo je da se nitko od zagrebačkih intelektualnih ''posvuduša'' nije osjetio pozvanim osuditi Nikšića za ''nacionalizam, rasizam, fašizam itd.''. Stereotipi, izgleda, vrlo uspješni djeluju kao moralni anestetik.
Što sada? – pitanje je koje se postavlja pred bosanskohercegovačke Hrvate. Jer ne treba se zavaravati, nema Nikšić ništa bolje mišljenje o Hrvatima iz Viteza, Kiseljaka, Orašja ili Odžaka, zapadnohercegovački Hrvati samo su mu nešto veća smetnja jer žive na etnički kompaktnom području i u zaleđu im je kakva-takva Hrvatska. U situaciji kada Dodik neuvijeno najavljuje da su Srbi spremni na ''krimski scenarij'', bosanskohercegovačkim Hrvatima krajnji je trenutak da imaju vlastiti plan oko kojega bi se složile sve relevantne političke snage bosanskohercegovačkih Hrvata. Na žalost, ni dva tamošnja HDZ-a ne uspijevaju se dogovoriti oko zajedničkog nastupa na izborima.
No jedno je sigurno: narod koji je najzaslužniji za nastanak Bosne i Hercegovine kao države neće se pretrgnuti da je sačuva ukoliko dva druga naroda ovako zdušno nastave raditi na njezinom rastakanju. Između nakovanja unitarizma i čekića separatizma Hrvatima ne preostaje ništa drugo nego izmaknuti se. I voditi brigu isključivo o vlastitom interesu. Koliko će u tome biti uspješni, vrijeme će pokazati.
Damir Pešorda/hrsvijet.net
