Nakon 160 kilometara vožnje sarajevsku gradsku vrevu zamijenili smo ljepotom proljećem probuđenih Studenaca gdje nas je u središtu župe i svetištu Presvetoga Srca Isusova dočekao župnik don Ivo Šutalo. Imajući na umu svu težinu našeg zadatka, susretljivi domaćin osigurao nam je rječite sugovornike, obilazak svetišta i njegova okružja te obilje pisanih izvora koji će nam pomoći opipati duhovno i vremenito bilo 106 godina stare župe, dok se za ukusnu okrjepu nakon trosatna putovanja pobrinula vrijedna domaćica Nada.

Znakovi vremena

Početak razgovora u župnom uredu vodi nas u lipanj 1908. kada je tadašnji mostarski biskup Paškal Buconjić osnovao studenačku župu i kao nebeskoga zaštitnika odredio joj Presveto Srce Isusovo, a za župnika imenovao poduzetnog don Marijana Kelavu koji je tijekom župnikovanja u Nevesinju u samo tri godine podignuo veličanstvenu župnu crkvu. Počevši „od ledine“ u Studencima, prvi župnik nastanio se u skromnoj seoskoj kućici, da bi tijekom jeseni 1908. izgradio župnu kuću u koju se uselio u proljeće iduće godine. Don Marijan je s Krteljevca do kuće prenio i podigao drvenu kapelicu prikladnu za nedjeljnu pučku misu, a svakodnevne mise slavio je u jednoj sobi župnoga stana. Odmah nakon prvog graditeljskog pothvata planirao je pristupiti i izgradnji župne crkve, ali mu je naume poremetio 1. svjetski rat pa je crkva podignuta tek 1938. pod vodstvom župnika don Jure Vrdoljaka. Kasnije je svaki župnik, prema mogućnostima i prilikama vremena, u bliskoj suradnji s vjernicima nastojao održavati i dograđivati župne objekte.

(Nastavak reportaže čitajte u našem 17. broju)

Piše: Lidija Pavlović-Grgić, Foto: Marijo Gracić/Katolički tjednik