Nakon uvodne molitve prije svečanog misnog slavlja upriličena je procesija s kipom svetog Leopolda kojeg su nosili mještani, a osim njih, misnom slavlju koje su predvodili fra Velimir Mandić i fra Slaven Brekalo nazočio je velik broj vjernika.
U propovijedi fra Slaven je kazao kako je sveti Leopold na svoj način pokazao Isusa Krista, ne samo u svom životu, već u životima svih onih s kojima se susretao. Zanimljivo je, kaže on, da sv. Leopold nikada nije težio tomu da bude ispovjednik, a kasnije se tomu posvetio i to nosi jednu snažnu poruku.
"Kada Bog nekomu nešto uzima, onda možda tada najviše daje. Mi ljudi se nekada zakačimo za ono za što mislimo da imamo talenta, da najviše volimo i želimo, a Bog nas iznenadi na drugoj strani", kazao je fra Slaven u svojoj propovijedi, istaknuvši da poruka koju svi moramo nositi sa sobom glasi: 'Budi ono što jesi, jer te Bog upravo takvoga treba.'
Iz života ovoga sveca, zaštitnika ispovjednika i ispovjeditelja, valja istaknuti da je tijekom punih četrdeset godina svaki dan od ranoga jutra pa do poslijepodneva sjedio u ispovjedaonici i neumorno ispovijedao. Procesije pokajnika opkoljavale su njegovu skromnu ispovjedaonica, a njegovi pokornici su bili ljudi iz visokog društva, liječnici, profesori i intelektualci, ali i mali prosti svijet.
Sveti Leopold Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki Kotorskoj, od roditelja Petra Mandića i Dragice, te je bio najmlađe od dvanaestero djece. Leopolda iz Herceg-Novog, koji je umro 30. srpnja 1942. u Padovi, svetim je proglasio Ivan Pavao II. 16. listopada 1983.
Z. Volarević/Dnevni list
