Iako je možda krivicom učenika pukla na mali trenutak ta nit, ostali su povezani u snazi Duha Svetoga. Iskustvo trpljenja je postalo za Isusove učenike neprihvatljivim. Nisu još tada razumjeli ono što će se tek dogoditi.
Četrdeset dana od svoga uskrsnuća Isus se ukazivao svojim učenicima (Dj 1,3). To su dani provedeni u radosti zajedništva! Svaki je susret bio obogaćen osobnim obraćenjem. Isus se ukazivao u tijelu u koje ćemo se i mi preobući nakon uskrsnuća. Kristova ukazivanja nisu bile spiritističke seanse, nego dokaz pobjede nad smrću. Odjednom na tu radost nabacuje se oblak tuge. Srca okupljenih apostola su tužna jer vide Isusov odlazak (Iv 16,6). Međutim Isus je na putu prema Ocu. Doduše, On odlazi, ali bit će i dalje prisutan u snazi Duha. Duh Sveti će uvesti ljude u Istinu. Ta je Istina osoba Isusa Krista (Iv 16,13). Isusov odlazak mora se dogoditi kako bi došao Duh Sveti koji je snaga Crkve (Iv 16,7). Duh Sveti podiže čovjeka poput majke na razinu vjere i uvjerava nas da je Isus Krist jedini Spasitelj svijeta. Jedino u Duhu možeš reći da je Isus Gospodin!
Iako su tužna srca Isusovih učenika, ipak je opravdan odlazak Isusa Krista s ovoga svijeta. I kao što ljudi ostavljaju svoje oporuke, tako je i Isus ostavio svoju: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest“! (Mk 16,15); „Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na Vas, pa ćete mi biti svjedoci“ (Dj 1,8). Nisu to lažna obećanja, nego ispunja se ono što je rečeno po prorocima. Isus je morao doći na ovaj svijet kako bi vratio iskonski poredak između Boga i čovjeka, prirode i svemira, pa kasnije nakon svoje misije opet se vratio Ocu. Uzašašće nas direktno priprema za blagdan Duhova, koji je dar svim vjernicima u Crkvi.
No, učenici i dalje ništa ne razumiju, zato dva čovjeka u bijelom pitaju: „Zašto stojite i gledate u nebo?“ A mi zajedno s njima gledamo u nebo i ponekad ne shavaćamo objavljene istine. To naše gledanje i divljenje mora pratiti molitva koju nam predlaže sveti Pavao kad kaže: „… da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate“ (Ef 1,17). S druge strane, kao kršćani moramo svoj pogled svrnuti i na zemlju ne zaboravljajući da živimo tu i sada.
Uzašašće Isusovo je dokaz Isusova uskrsnuća. Ne duh, nego pravi Bog i čovjek uzlazi na nebesa kako bi svima osigurao mjesto u domu Oca.
Uskrsnuli Gospodin nakon svojih ukazanja stalno uzlazi na nebo. No, danas to čini na vidljiv način – učenici su svjedoci tog događaja. Dandanas Isus je prisutan u snazi Duha Svetoga u sakramentu Euharistije. Dakle, svaki put kad blaguješ njegovo tijelo, On je prisutan u tebi i svaki put uzlazi na nebo zajedno s tobom, zajedno s tvojom egzistencijom, problemima i radostima. Sretni smo jer je Isus dostupan svuda, gdje god je čovjek. Stoga nije svejedno kako primam svetu pričest. Pitaj se svaki dan: Gdje sam na putu kojim je prošao Gospodin?
Arek Krasicki/duhos.org
