U četvrtak poslijepodne na velikoj omiškoj plaži, središnjem gradskom kupalištu, za sada nepoznati strani državljani, ničim neizazvani, uzeli su dvogodišnjega dječaka. Iskoristili su gužvu, dječju zaigranost i trenutak roditeljske nepažnje, zgrabili su mališana, te se zaputili - nitko ne zna gdje.
Dječakova nešto starija prijateljica, s kojom se do tada igrao u pijesku, primjetila je da dječaka, nazovimo ga Mladen, nema. Odnosno, primjetila je nepoznatu osobu kako odvodi Mladena. I kako s igrališta, s njim u naručju, odlazi prema obližnjem parkiralištu. Bistra, kakvu ju je dragi Bog stvorio, dotrčala je do svoje majke i počela...
-...vikati ‘mama, mama, neka je teta odvela Mladena!’ - nastavljaju priču dječakovi roditelji.
Pazite na djecu
Bez obzira što je od opisanog događaja, kojega su Omišani odmah okarakterizirali pokušajem otmice, prošlo već nekoliko dana, Mladenovi majka i otac i dalje su vidno uznemireni. Ne odvajaju se od sinčića i najradije bi ga danonoćno grlili. Razgovor s novinarom nisu planirali, niti im je ugodno pričati o nečemu što ni sami ne znaju što je bilo. Ili, barem, ne žele znati.
- Morate nas razumjeti, ne želimo publicitet, nismo čak ni svojim najbližima o tome željeli govoriti dok se po gradu nije pročulo što se dogodilo. No, s druge strane, možda je i bolje da se zna i da se ništa ne zataji, jer roditelje, ne samo omiške, treba upozoriti da dobro pripaze kad s djecom idu vani i da ih nikad ne ispuštaju iz vida - objašnjava Mladenov otac.
Supruga mu je u četvrtak poslijepodne s prijateljicom otišla na piće. Poveli su i djecu. Ona svog dječaka, a prijateljica svoju djevojčicu, malu bistricu koju smo već upoznali. Izabrale su, kao i mnogo puta do tada, popularni kafić na plaži, djeca su se zaigrala na obližnjem pješčanom igralištu, a Mladenova majka otišla je po sladoled. Tada je krenula drama.
‘Mama, mama, neka je teta odvela Mladena!’
O čemu pričaš?! Koja teta?! Koga je odvela?! Di ga je odvela?! Tisuću pitanja, nijedan odgovor, a pješčanik prazan. Mladen je nestao. Majka mu se još nije vratila sa sladoledom i pojma nema što se događa.
Mladen je, rekosmo, dvogodišnji dječak. No, nismo vam rekli da ima iznimnu kosu. Plamenu. Lako uočljivu i s veće udaljenosti.
- Suprugina prijateljica pogledom je počela tražiti Mladena i ugledala je njegovu crvenu glavicu u naručju neke strankinje. Barem pretpostavljamo da je strankinja. Ona ga je nosila i udaljavala se. Prijateljica je tada potrčala za njom, istrgla joj maloga iz naručja, a ova se na to samo nasmijala - opisuje Mladenov otac.
Krivo mu je, veli, što se žene - a ne možemo ni zamisliti majčin šok kad joj je prijateljica ispričala što se maloprije dogodilo - nisu snašle, pa odmah pozvale policiju. Trebalo im je desetak minuta da dođu sebi, a za to vrijeme strankinja je sa svojim društvom, jednom ženskom i dvije muške osobe, otišla u nepoznatu smjeru.
Nepoznati motivi
- Žena koja je bez ikakva objašnjenja uzela moga sina ima oko 45, 50 godina, istetovirana je po rukama i tko zna gdje se sada nalazi. Njezini motivi također su nam ostali nepoznati, ali svejedno upozoravamo ljude da obrate pažnju, jer u sekundi se svašta može dogoditi - brinu se Mladenovi roditelji.
U Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj o ‘otmici u Omišu’ službeno nemaju nikakvih saznanja, obavit će tek izvide, pa će o tome, ako bude potrebe, izvijestiti javnost. Neslužbeno nam je, pak, rečeno kako nikome nije jasno zbog čega pokušaj otmice, ako je uopće o tome bilo riječ, nije odmah prijavljen, poglavito jer se otmice, svjetska su iskustva, događaju upravo na ovakav, tih i naizgled nevin, način, dok crnih, zatamnjenih kombija, od kojih strepi svaki strašljiviji pučkoškolac, u policijskim zapisnicima praktično i nema.
Tomislav Ramljak, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, tvrdi kako u Hrvatskoj, koliko je njemu poznato, nije bilo prijavljenih slučajeva otmice male djece.
Amber Alert
- S obzirom na ulazak u Europsku uniju i brisanje granica uopće nas ne treba iznenaditi ukoliko se i u Hrvatskoj počnu događati otmice male djece. U drugim zemljama EU-a takve otmice nisu rijetkost, sjetimo se samo male Madeleine McCann u Portugalu, a da o SAD-u i ne govorimo - ističe Ramljak.
Premda motiva za otmicu ima više, od trgovine ljudima do trgovine njihovim organima, kod otmica djece, napominje Ramljak, najčešći motiv je seksualno zlostavljanje, pri čemu je slučaj Austrijanke Natasche Kampusch, koja je oteta kao 10-godišnja curica, tome najbolji primjer.
- Hrvatska je zemlja u kojoj se i inače slabo radi na prevenciji, te se uglavnom postupa kada je šteta već nastala. Zašto bismo, je li, razmišljali o sprječavanju otmice djece kad se to ionako događa u drugim zemljama. A kad se dogodi kod nas bit će kasno. Zato nam što hitnije treba sustav uzbunjivanja, koji se u Americi naziva Amber Alert, a dobio je naziv po djevojčici Amber Hagerman koja je oteta ispred svoje kuće dok se vozila na biciklu, da bi nekoliko dana kasnije bila pronađena mrtva - kaže Ramljak.
- Da smo imali takav sustav, a to znači da svi mediji, sve autobusne i željezničke postaje, autoceste i aerodromi, prenose vijest o otetom ili nestalom djetetu, da sve trgovine imaju plakate s likom nestale osobe, Antonija Bilić, da se sjetimo samo najfriškijeg slučaja, možda bi imala više šansi da preživi - zaključuje Ramljak.
Vinko Vuković/Slobodna Dalmacija
