Aktivistkinje Femena polugole su nasrnule na oltar katedrale u Kölnu tijekom božićne polnoćke. Mirnim, pobožnim ljudima ukrali su božićnu radost. Mediji u hrvatskom narodu nisu osudili taj čin. Za njih je to prirodno. Tko je vidio slaviti tamo nekog Isusa! A da su tako nasrnuli na kakav masonski hram uši bi nam probili vapajem za tolerancijom, demokracijom itd. Umjesto svega nariču za drugaricama u Rusiji koje su napravile nešto slično pa ih Putin poslao u Sibir. On je diktator, a one zastupnice ljudskih prava. Tako to rade mediji kad se prodaju za Judine škude. Sva sreća da su se kršćani ipak u posljednje vrijeme trznuli pa sam o svemu saznao preko jednog portala koji nije kršćanski, ali koji jest nastao na kršćanskim temeljima. On se toga ne stidi, kao što se Europska unija stidi svojih kršćanskih korijena. Ne bi se ni ona stidjela da se drži demokracije i ćudoređa. Umjesto toga dala se upregnuti i sad je slijepa sluškinja nesavjesnih tipova koji su se izuzetno obogatili na prljav način.
Znam, svijet sve više nalikuje na Srednji vijek kad su postojali vrli plemići i prljava svjetina. Oni prvi imali su bogatstvo i moć, ovi su drugi radili da ih imaju što više. Ali zalaganjem kršćanstva sve se preokrenu. Ljudi se izbaviše iz toga ropstva. Zbog toga taj Srednji vijek bi nazvan mračnim, a današnje mračno doba prosvijetljenim. I poče prštati glazba na sve strane. Dogodi se i Woodstock. Često se u medijima pojavi hvalospjev njemu u čast. Kao, tada je počela povijest. Stvarnost bi posve drukčija. Središta moći iz sjene provodila su svoj pokus. Na farmu su doveli nekoliko stotina tisuća mladeži. Vozila su ostavljena desetak km od nje. Počela je kiša. Glazba je treštala. Blata je bilo do koljena. Droge, LSD-a, koliko hoćeš. Pokus je išao svojim tijekom. Danas smo tu gdje jesmo. Snowden nam je malo otvorio oči, ali nastojat će nam ih oni zatvoriti, ne bojte se.
I kod nas se ovih dana obavlja neviđen pokus. Već smo govorili o tome, ali oni nikako da stanu. Počeli su sad, kao, podizati spomenike komunističkim zločinima. Radi se o trenutnoj hrvatskoj vlasti, da ne bude zabune. Naoko sve je u redu. Ta zaista su komunisti činili zločine. Međutim, ovakav način samo je mazanje očiju. Istina se toliko probila da više ne mogu reći da komunisti nisu činili zločine. No, može se prikriti sami zločin. A i Europska unije je pritisnula svojim zahtjevima. Zbog toga iskopaš kosti žrtava na što brži način i što brže ih negdje zbaciš. Poslije postaviš spomenik koji zapravo služi kao gromobran za tvoj rad, a ne kao dostojanstvo žrtvi. Profesionalna ruka na djelu. Krade obiteljima cjelinu istine. Te žrtve netko je pobio, uz te su se žrtve nalazili određeni predmeti, način na koji su pokopane kazuje što se događalo u njihovim posljednjim trenutcima, njihove kosti vape ponovno pripadati svome tijelu i po mogućnosti biti nazvane imenom i prezimenom, zaslužili su i da ih se dostojno pokopa uz molitvu svećenika. Ali od svega toga ništa. Ukradeno. Zbog toga je mjesni župnik don Stanko Smiljanić u Sincu imao pravo što nije došao na ovaj igrokaz, kao i mjesni biskup don Mile Bogović. Nisu došli ni članovi obitelji ubijenih, kao i mještani. Oni, časni ljudi, trebali su poslužiti nečasnoj radnji. E, ne ide to tako, drugovi dragi.
Što se može, i meni su ponešto ukrali. Školovanje, braću i sestre razasute diljem svijeta umjesto da kod kuće zarađuju svoj kruh, mjesece provedene u njihovoj vojsci... Ali bilo je drugima i gorih stvari pa se ne želim žaliti, samo spominjem da mlađi naraštaju stječu znanje što je, moglo bi se reći, jučer. Ne bi smjeli nasjesti na ponovno oživljene komunističke namisli. To su one namisli koje između ostaloga vrište da je Hrvatska pokradena, a zapravo se dogodilo sljedeće. Prije nego što je došla demokracija sve su držali u svojim rukama. Kad je ta demokracija došla, nešto je ipak uspjela ugrabiti, ostalo je nastavilo životariti u njihovim uzama. Imali su prave informacije, bili već na odgovornim mjestima i nije im tako teško bilo vući, za njih, prave poteze. Zbog toga sve dok stranka koja ih je naslijedila, SDP, ne položi račun hrvatskom narodu, tom narodu ne će biti dobro. I ispričati bi se trebala, pokajati... ima tu dosta toga.
Što će biti, teško je reći. Na nama je boriti se i uvijek držati svoje vrijednosti unatoč svemu. Nekada ćemo imati i neočekivane saveznike. Nedavno su to bili oni iz Facebooka. Opomenuli su tzv. Građansku akciju zbog govora mržnje prema vjernicima. Zar treba ponavljati da razvikani mediji u hrvatskom narodu o tome nisu izvijestili. Za njih bi sve bila vijest da je bilo suprotno. Oni su, naime, na istom zadatku. Kradu nam sadašnjost, kradu prošlost, a htjeli bi i budućnost. Budimo poput svećenika i biskupa, bližnjih i puka pobijenih u Sincu. Jasno i glasno rekli su: Ne.
Miljenko Stojić/HRsvijet.net
