Sve se svede na isprazne želje i odluke koje nas ne dovedu daleko. Zapravo, što se tiče nas kao osoba - ostanemo na istom, ili zaokupljeni nebitnim sitnicama idemo unatrag. Gore od toga može biti samo to da pritom mislimo da idemo naprijed.

No, što se dogodilo sa onim pravim kršćanskim vrijednostima koje često izvikujemo skupa s masom? Zašto tu zapinjemo na osobnom planu? Kao pojedinci teško pronalazimo hrabrosti da bismo radili na svom životnom projektu: Biti slika Božja. Zašto mislimo da mi danas nismo pozvani biti pravi kršćani koji će biti istinski svjedoci Evanđelja? Itekako smo danas pozvani! Više nego ikad prije smo pozvani na provokaciju! Ali, na provokaciju ljubavlju, dobrim djelima, radošću… Trebamo izazvati reakcije poput prvih kršćana kada su im govorili: Gledaj kako se ljube!

Toliko smo zanemarili čovjeka pored sebe da nam nije teško gledati tolike razlike jednih među drugima. Svi smo zadubljeni samo u ono što se nama događa i postali smo kao nekakvi umjetnici koji tako lako od muhe prave slona. Osvijestimo se za drugoga tek onda kada ga zadesi neka velika nevolja, a i tada znamo reći da će netko drugi to umjesto nas već urediti. Zamislite što bi bilo da Gospodin samo jedan dan odluči ne uslišavati naše molitve da se sami borimo bez trunke Njegove pomoći. Posljedice bi bile katastrofalne.

No, Njegovi smo pomoćnici. Pa, ponašajmo se tako! Odlučimo se za prave vrijednosti u ovoj godini. Budimo provokacija! Ne dopustimo da nas u tome spriječe pogledi i riječi onih koji nisu kao mi. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas!

fra Nikola Jurišić/frama-posusje.com