Kada je nastao bend Silente? Tko je začetnik ideje o osnivanju benda?
Bili smo mali i htjeli smo napraviti razliku, jedino što smo znali je svirati pa smo svirali dok netko ne bi primjetio. Htjeli smo reći što nas boli i muči, a danas smo došli do velike razine. Silente čine 6 članova - Sanin Karamehmedović, Tibor Karamehmedović, Lorena Milina, Ivuša Gojan, Doris Kosović i Šumin Končić. Ne sjećamo se tko je započeo, ali vjerujemo tko god da je sad je sretan što može to reći, a zapravo istina je da je ta potreba u nama svima. Da nije ovaj prvi rekao idemo svirati, netko bi drugo od nas izvalio takvu glupost, samo je pitanje vremena.
Prvi singl Terca na tišinu vinuo Vas je na glazbenu scenu. Jeste li očekivali tako brz uspjeh?
Naravno da ne očekuješ takav uspjeh! Životni moto nam je: "Radi male stvari koje te vesele, velike dođu same." Tako smo se mi počeli baviti stvarima koje možemo promijeniti, ljudima koje možemo voljeti, i našim malim životima koji su nam praktički bačeni u ruke bez da smo tražili.
Upoznajte naše čitatelje s dosadašnjim glazbenim ostvarenjima. Koliko ste pjesama, tj. albuma izdali?
Silente je svoje prvo izdanje i probitak na scenu napravio 12. veljače 2013. s pjesmom Terca na tišinu, a svoj prvi i jedini (NE ZADUGO) "Lovac na čudesa" smo izdali 28. listopada 2013. Taj album ima 13 lijepih pjesama, nekoliko video spotova smo napravili s Dejanom Aćimovićem, čak je nagovorio Gorana Bogdana da glumi. Taj čovjek je odličan!
Sami pišete pjesme. Odakle crpite inspiraciju?
Obavezno sami pišemo sve, teorija kaže, ako ne vjeruješ u to što govoriš, zašto onda pričaš? Inspiraciju crpimo iz, može se reći, moderne boli, satire, romantike, ljudske gluposti, dubioze kolektiv i naših života općenito, od bombardiranja nepotrebnim informacijama u medijima do nesnalaženja u životno ljubavnim situacijama.
Kako biste opisali Vaš glazbeni izričaj?
To je poezija na kraju krajeva, možda to Vama sad zvuči smiješno, kakva prljava poezija, ali baš to. Prljava poezija u rokenrolu. Šest mladih entuzijasta pokušava govoriti u ime istomišljenika, a imamo ih svih generacija. Glazbeno bi rekli da je pop rock. Iako nam to zvuči čudno kad ovako napiše čovjek. Neprirodno. Ali kad već stavljamo sve u ladice i pod etikete.
S kim biste od domaćih pjevača voljeli ostvariti suradnju?
Voljeli bi spojiti druge grane umjetnosti. Možda sa slikarstvom. Bilo bi lijepo s nekim dobrim fotografom možda, koji ima dobru ideju. Ali glazbeno nismo razmišljali. Neka svatko radi ono što ga hrani duševno, naša umjetnost je naša i dajemo sve od sebe. Koliko god nedostaje samopouzdanja, nemamo mišljenje da je netko bolji od nekoga. Nitko ne može vjerovati u našu umjetnost više nego mi sami.
Imate li tremu prije nastupa i postoji li neki ritual prije nego se pojavite pred publikom?
Apsolutno postoji trema, dapače, svaki drugi koncert je frka. Ali nema te treme koju ne izbijemo iz cipela s ljubavi, prijateljstvom i s publikom. Rituale također imamo. Tibor je čovjek od sitnih navika pa tako trči u mjestu da se zagrije, Ivuša sprema rezervne palice i neki peškir, Šimun naštimava gitare (ne uvijek, što se i čuje), Doris malo nervozno poskakuje, a Lorena iskulira dok ne dođe na pozornicu. Sanči k'o Sanči, zagrije prste s par linija na basu, provjeri je li nam obleka svima u redu, uvijek kaže da je ok i izlazimo na koncert!
Ako dođe do nesuglasica u bendu, kako ih rješavate? :)
Tko kaže da ih rješavamo? Nema puno nesuglasica, ako ih ima nikad nisu oko nekih važnih stvari pa time i nema prevelike greške. Svatko zna u čemu je najbolji pa mu je i obaveza dati sve od sebe. Zapravo, lako je reći. Dobro je dok još nismo došli do neslaganja, ali mislimo da ne bi trebalo biti.
Koliko često ste aktivni na društvenim mrežama?
Ne previše. Informacije su tu, pokušavamo što bolje održavati identitet, ali najviše vremena odgovaramo ljudima na poruke.
Nedavno ste svirali u Hercegovini, točnije u Ljubuškom? Kakve je dojmove na Vas ostavila ljubuška publika?
Prekrasna publika, nismo znali da ste tako emotivni u Ljubuškom! Upoznali smo par krasnih ljudi, veliki rokeri, veliki zaljubljenici u život.
Što publika od Silente-a može očekivati u bliskoj budućnosti?
Počeli smo rad na drugom albumu i mislili smo ga izdati do ovog ljeta. Možda vas možemo zainteresirati sa ovom pjesmom - https://www.youtube.com/watch?v=M0jYtWxIAN8.
Često čujemo - budućnost ostaje na mladima. Po Vašem mišljenju, smiješi li se prosperitetna budućnost mladima u Hrvatskoj? Glazbenoj industriji?
Bez obzira na budućnost, svijet je uvijek bio i uvijek će biti na mladima, pogotovo onima koji ne čitaju novine i koji nemaju obavezu pratiti ovaj sumoran svijet koji vrvi informacijama i stvarima koje nam ne trebaju. Ono što nam treba je malo strpljenja. Upravo je to ono čega mladi imaju više i zbog toga mogu trpjeti više besmislica. Budućnost je sjajna kao tisuću sunca samo što većina traži krive stvari od nje. Traže novac, zadovoljstvo, sex, slavu, moć. Mi tražimo 5 minuta mira da se saberemo i da vidimo tko su ljudi u našoj blizini, jesu li zdravi, gdje nam je familija, još nam dajte instrumente i mi smo mirni ljudi. Nećemo potrošiti vrijeme tražeći krive ideale, ravnajući se s hollywoodskim zvijezdama, da budemo lijepi i privlačni poput njih. Zamijeniti zdravlje da bi bio seksipilan nekome.
Za bolju kvalitetu života možda bi medijske naslove mogli zamijeniti štivom od Dežulovića ili za one koji stvarno žele promijeniti stvari u svom životu, malo Miljenka Jergovića.
Mi, ako želimo biti poput nekog, imamo naše roditelje da nam budu uzori. A glazbena industrija nikad i nije bila neka velika karika, ona će se snaći, ne brinite za nju.
Mladim Dubrovčanima želimo puno uspjeha u glazbenom svijetu, uz napomenu kako njihov rad možete pratiti na:
WEB: Silente.hr
FB: https://www.facebook.com/pages/Silente/124663727710867
TWITTER: https://twitter.com/SilenteLive
Razgovarala: Antonela Marinović/Bolji Ljubuški
