Postoji Zakon o ograničenoj upotrebi duhanskih prerađevina (Službene novine FBiH 6/98) koji propisuje zabranu pušenja u zatvorenim objektima u kojima se odvija rad sa strankama, u ustanovama, poduzećima – gdje radi makar jedan nepušač, kao i u objektima gdje se održavaju kulturne, zabavne i sportske manifestacije, održavaju sjednice i drugi skupovi, u ugostiteljskim objektima gdje se poslužuje hrana – i tome slično. Ali nisam čuo niti pročitao da je ikada itko opomenut, a kamoli kažnjen za narušavanje navedena zakona. Zakon zvuči licemjerno u državi u kojoj ta ista država daje poticajne mjere za proizvodnju duhana, a porezom na promet duhana i njegovih prerađevina puni svoj proračun. Parlamentarna skupština BiH 10. lipnja 2009. ratificirala je Okvirnu konvenciju o kontroli duhana Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Između ostaloga, tri su glavne obveze koje svaka zemlja potpisnica mora ispuniti: Zabrana prodaje duhana i duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina, zabrana njihova reklamiranja i zabrana pušenja u zatvorenim prostorijama. Rok je najkasnije do 2015. godine. Nažalost rok je istekao, a ništa se nije promijenilo. Što rade sanitarna inspekcija, tržišna inspekcija i inspekcija rada koje su zadužene za praćenje primjene zakona o ograničenju uporabe duhana? Kao i dosada, odmahnu rukom i zapale jednu. Netko će reći da se time brane opća i pojedinačna ljudska prava. U neku ruku možda, ali činjenice govore da prava pušača ne postoje ako se u dometu njihova dima nalazi i jedan jedini nepušač.
Popušiti dva mercedesa
Statistike govore da svaki stanovnik Bosne i Hercegovine godišnje u prosjeku popuši više od dvije tisuće cigareta, koliko i Hrvatska s 2086 konzumiranih cigareta po stanovniku. Vodeće su jugoistočne europske zemlje i bivše sovjetske zemlje: Srbija je na vrhu s 2861 cigareta per capita godišnje, slijedi Grčka (2795 cigareta prosječno godišnje), Rusija (2786), Moldavija (2479) i Ukrajina (2401), dok je europski prosjek 1.673 konzumiranih cigareta po stanovniku na godinu. Prema navedenim podacima u BiH godišnje ode u dim gotovo milijardu i 250 milijuna maraka! Svjetska zdravstvena organizacije pretpostavlja da milijardu i 300 tisuća pušača u svijetu svake godine popuši 5.763 trilijuna cigareta. S druge strane prema procjeni Svjetske banke na pušenje se godišnje utroši oko 200 milijardi američkih dolara. Pedantni Nijemci sračunali su da redovit pušač tijekom života u prosjeku potroši oko 100 tisuća maraka – dakle dva dobra mercedesa. Velike svjetske duhanske multinacionalne kompanije u razvijenim zemljama postupno gube potrošače svojih proizvoda, pa se sve više okreću zemljama u tranziciji, nerazvijenim i siromašnijim državama. Stoga se pretpostavlja da 70% svih pušača živi u nerazvijenim zemljama. U Sjedinjenim Američkim Državama, gdje postoje jake antipušačke kampanje, danas puši oko 18 posto stanovnika, prema 42 posto šezdesetih godina. U Bosni bi rekli “Puši samo fukara”. Ali neka se zna da su Osmanlije donijeli na Balkan ne samo riječ duhan već i naviku pušenja (Puši k’o Turčin). Zanimljivo da je danas Turska s potrošnjom od 1399 cigareta godišnje po glavi iza europskoga prosjeka.
Pušenje je samoubojstvo na rate
Razne zdravstvene i druge prijetnje nisu puno uplašile pušače iz balkanske krčme. Duhanski konzumenti zbog svoje navike izgube barem deset godina života. Ali ako prestanu s pušenjem do četrdesete godine izbjegnu 90 posto rizika od razvoja opasnih bolesti. Izgaranjem jedne cigarete nastaje oko dvije litre dima, u kojemu je identificirano preko 4.000 kemijskih spojeva, od kojih je najmanje 60 kancerogeno. Tijekom desetogodišnjega pušačkog staža, osobi koja puši u plućima se nataloži pola kilograma katrana. Opet jezikom statistike – svaka cigareta skraćuje život za osam minuta. Onome tko na dan popuši 30 cigareta, svaki je dan kraći za četiri sata. Od posljedica pušenja u svijetu dnevno umire deset tisuća ljudi, godišnje 3,5 milijuna. Dakle, pušenje je samoubojstvo na rate. Unatoč svemu, ekonomisti će reći da država ubire goleme svote novca od poreza na cigarete i duhanske proizvode. Tako SAD godišnje prikupi 22 milijarde dolara. Ali na liječenje bolesti uzrokovanih pušenjem troši se 9 posto ukupna novca u zdravstvu, što SAD godišnje košta 170 milijardi dolara! Slično su izračunali u Hrvatskoj da financijska korist države od prodaje cigareta nije isplativa, jer su troškovi liječenja bolesnika od posljedica pušenja deset puta veći.
Na kraju moram priznati da je pušenje žestoka strast i ovisnost. Dosta je sjetiti se mađarskoga pisca i filozofa Béle Hamvasa koji je napisao “Jelo je tjelesni čin, pijenje duševni, a pušenje duhovni čin”. Ili Jeana Paula Sartrea s frazom “Pušenje je način postojanja”. Svejedno, ostaje mi zaključak da su pušači velike štetočine. Pored ostaloga, svojim nemarom i neodgovornošću uzrokuju četvrtinu svih požara.
Radoslav Dodig/kvaka.info
