Politika nulte tolerancije

“U 13 godina koliko radim u Gimnaziji prijavljena su dva slučaja verbalnog nasilja na koja smo odmah reagirali i to zaustavili. Istraživanje o pojavnosti nasilja u našoj školi provedeno u ožujku 2015. godine na uzorku od 225 učenika, pokazuje da nemamo toliku zastupljenost nasilja koja bi trebala biti alarmantna, što ne znači da one male postotke trebamo zanemariti. Sudeći prema odgovorima ispitanika, nasilje je realnost. Veliki broj ispitanika (74%) navodi da je najčešći oblik verbalno nasilje (tračevi, zadirkivanja i vrijeđanje pogrdnim imenima) koje je teže uočljivo i može se dogoditi među učenicima bez znanja profesora, osim u slučajevima da je prijavljeno. Neke vrste nasilja mogu biti toliko suptilne, da žrtva nije sigurna radi li se o maltretiranju ili je možda preosjetljiva, ne prihvaća šalu i slično, pa se takvi slučajevi i ne prijavljuju. Budući da je najčešći oblik verbalno nasilje provodimo politiku nulte tolerancije na vrijeđanje, omalovažavanje i ostale oblike verbalnog, kao i drugog nasilja. Izradili smo i Program prevencije nasilja s ciljem da osvijestimo sve aktere odgojno – obrazovnog procesa s kakvim se sve oblicima nasilja mogu susresti i što u takvoj situaciji napraviti”, ističe Rupčić upozoravajući kako djeca sklona nasilju postižu lošiji školski uspjeh, prkosni su, sukobljavaju se sa odraslima, sudjeluju u tučnjavama, probleme rješavaju nasilnim putem, skloni su ljutnji i lako eksplodiraju, potiču druge na agresiju… Imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima. Uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu. Rupčić savjetuje kako je, u slučaju da roditelj posumnja mu je dijete nasilnik u školi, važno odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih poteškoća, kao i saznati što izaziva takvo ponašanje te raditi na mijenjanju nasilnog ponašanja.

Potražite pomoć

Rupčić nadalje smatra kako je velika odgovornost na odraslima koji trebaju podržati mlade da se odupru nasilju i naučiti ih da reagiraju kad imaju problem, kad ih netko vrijeđa, prijeti, ogovara, ismijava itd., a ne da prihvate nasilje.
“Važno je ne sramiti se i potražiti pomoć, jer nasilnici su ti koji imaju problem i koji se trebaju sramiti. Progovorite, jer će se jedino tako nasilničko ponašanje zaustaviti”, poručuje pedagogica Rupčić.

Piše: Antonela Marinović / Dnevni list