Dopuštanje stvaranja bliskosti spolnim odnosima može zaista poremetiti vaš život i hodanje s tom osobom.
Koja je zapravo svrha izlazaka? Traženje djevojke koja najbolje izgleda tako da i vi u restoranu možete uz nju lijepo izgledati? Traženje mladića koji ima dobar automobil tako da više nećete trebati ići autobusom?
Naravno da ne. Izlasci i hodanje, jasno i glasno, služe da otkrijete želite li se vjenčati i ako želite, za koga. Oni služe da pronađete osobu s kojom ćete se slagati da biste mogli donijeti dobru bračnu odluku. Oni služe za dobro, doista dobro upoznavanje osobe, tako da biste mogli otkriti želite li s tom osobom dijeliti svoj život i imati djecu.
Što vam je sve potrebno da biste mogli ostvariti sve to navedeno? Potrebna vam je sloboda. Trebate biti slobodni prestati hodati s nekim ako procijenite da se ne slažete.
Zamislite da hodate s nekim. Na samom početku vam se ta osoba sviđa i sve je prekrasno. Tada, s vremenom, spoznate: (a) da vam ta osoba ide na živce; (b) da ta osoba izlazi i s vašom najboljom prijateljicom/najboljim prijateljem; (c) da je ta osoba preprodavač droge; ili (d) sve od navedenoga. Trebate ostaviti tu osobu. Što prije.
Što će se, međutim, dogoditi ako ste imali spolne odnose u toj vezi? Što ćete učiniti ako je “super ljepilo za srce” već djelovalo? Vaš pogled je zamračen. Vi ne vidite jasno. Vi ste se u potpunosti predali i stoga vam je puno teže priznati da se vaša veza ne razvija najbolje.
U ovakvim situacijama često se može čuti uobičajen kršćanski krik svih nevjenčanih osoba: “Ja ću ga promijeniti!” (ili “nju” ako ste muškarac). “Da”, vi ste odlučili. “Ja ću ga promijeniti. Ja ću ga promijeniti, bez obzira na to što je on sigurno preprodavač droge s debelim kriminalnim dosjeom. Mojom brižnošću on će postati ugledan građanin koji moli Krunicu i odlazi na misu. On će se promijeniti jer me voli.”
Neke osobe će izabrati drugi put – put poricanja. “On jest preprodavač droge, ali sigurno to neće raditi pred djecom.” Ili: “Znam da je ona promiskuitetna, ali mene neće varati.”
Ovo, kako i sami možete pretpostaviti, nije dobro. Ova vrsta prerana stvaranja bliskosti ne vodi sretnim, produktivnim životima. Ona vodi boli i patnji.
Dopuštanje stvaranja bliskosti može dovesti do loših bračnih odluka. Kada bliskost jednom zavlada, razum više nema nadzor. Osjećaji nas prevladaju i potiskuju razum. A pri donošenju odluke, važne poput odabira životnog partnera, potreban vam je sav razum koji možete upotrijebiti.
Bračne odluke su dovoljno teške, čak i bez stvorene bliskosti. Ako upitate ljude kako znaju kada su zaljubljeni, oni će vam vjerojatno odgovoriti: “Oh, to jednostavno osjetite u svojemu srcu.” Pogrešno. Vaše srce je samo polovica cjeline. Druga polovica je razum koji također ima vrlo važnu ulogu. Vaš razum vam postavlja teška pitanja: Tko je ta osoba? Hoće li ta osoba biti dobar partner? Zaslužuje li ta osoba vaše povjerenje? Posjeduje li ta osoba spolnu samokontrolu? (Želite li se vjenčati s osobom koja nema spolnu samokontrolu? Ja ne želim jer gledam The Young and the Restless [američka serija, slična seriji za mlade Beverly Hills, op. prev.]. Znam dobro što se u tome skriva.)
Srce ne želi uvijek čuti odgovore na ova pitanja. Ali ona se moraju postaviti i na njih se mora iskreno odgovoriti. Ostatak vašega života je u pitanju.
Kada jednom postanete spolno aktivni i stvorite bliskost, bit će vam još teže iskreno odgovoriti na ova pitanja. Srce ima dobar razlog za očuvanje veze. Postaje mu sve lakše i lakše usklađivati se s razumom. Mi želimo zatvoriti oči pred stvarnošću situacije jer bi prekid veze značio i prekid bliskosti koju je previše bolno preživjeti. Stoga se najčešće odlučujemo zanemarivati negativne strane i nadati se najboljem.
Mary Beth Bonacci (preuzeto iz knjige Prava ljubav – Verbum)
Bitno.net
