Te je godine u svibnju, podsjetimo, Glavaš nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora za ratni zločin nad civilima u Osijeku 1991. i na dan izricanja presude otišao u Bosnu i Hercegovinu.
Darovao vilu sinu
Osim što je pred njom ploča s natpisom “Za prodaju”, ta je kuća s novim bazenom, neformalno nazvana “Villa Croatica”, oglašena i za najam na poznatim internetskim stranicama za rezervaciju smještaja. Cijena je najma 600 eura po danu, za cijeli kompleks.
– Moj sin Filip stavio ju je u oglas za iznajmljivanje, ali slab je turizam ovdje. Nije bilo još nijednoga noćenja. Znali su se javljati gosti iz arapskih zemalja, ali kada, valjda, shvate da je to 99 posto katolički, hrvatski kraj, odustanu od dolaska – započinje Glavaš.
Pet je spavaćih soba te jedna kupaonica s kadom i bideom. Cijela je kuća moderno, pa i luksuzno opremljena, klimatizirana, s perilicom suđa i besplatnim Wi-Fi-jem. U dnevnom su boravku istaknute hrvatska te zastava Europske unije, iznad kamina su ukršteni mačevi.
– Filip je lani prodao kuću na Ugljanu pa je sagradio bazen u Drinovcima, ali turista svejedno nema – nastavlja on.
Na raspolaganju su gostima i oprema za sunčanje te roštilj. Pogled iz kuće puca na jezero i planinu, a kao na dlanu vidi se cijela Imotska krajina. Međugorje je udaljeno 40 kilometara od Ville Croatice. Baška Voda je 45, a Brela su 49 kilometara dalje. Blizina hrvatske granice je prednost, ali upravo je granica, vjeruje Glavaš, i psihološka barijera za širenje turizma u tom kraju. Turizam Glavašu i nije cilj, kuću želi prodati.
– Darovao sam je sinu, iako sam na papiru ja još uvijek vlasnik, on se o njoj brine, ali velika je to briga i obveza. Filip je lani tu proveo dva tjedna, a ove je godine bio u Drinovcima dva puta po tri ili četiri dana – kaže Glavaš koji se upravo odmara u svom hercegovačkom domu.
– Stigao sam prije više od mjesec dana, imao sam 16. srpnja ročište na Županijskom sudu u Zagrebu i poslije rasprave došao sam ravno ovamo – dodaje on. Prodajnu cijenu još nije istaknuo, a nije ju, kaže, ni odredio.
– Nema tu cijene, ne mogu dobiti uloženi novac, ni da je kuća u Hrvatskoj, a kamoli u Drinovcima. Tako da cijenu nisam ni naveo, nego kad se pojavi kupac, pitat ću ga što nudi. Tko ponudi toliko da osjetim da se možemo dogovoriti, lako ćemo se dogovoriti – ističe naš sugovornik.
– Sagrađena je 2009., kad sam došao u Drinovce, na bazi donacija. Prijatelji i poznanici su mi je pomogli sagraditi, jednostavno su se nadmetali tko će više dati, i u materijalu i u novcu. I sam sam bio iznenađen time! Vežu me za nju i neugodna sjećanja i pozitivne emocije. Bio sam u zatočeništvu s neizvjesnim ishodom. Odležao sam pet godina i tri mjeseca zatvora, od toga četiri godine u BiH – rezimira Glavaš.
Bez velikih emocija za Drinovce Na popisu je donatora, među ostalima, bio i Zdravko Mamić koji se lani, na dan nepravomoćne presude osječkog suda za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama, “odselio” u Međugorje. Glavaševi su i otac i majka porijeklom iz Drinovaca, no on je rođen u Osijeku pa nema, kaže, ni pretjeranih emocija za taj kraj.
Branimiru Glavašu u tijeku je ponovljeno suđenje na zagrebačkome sudu, za slučajeve Selotejp i Garaža, a ovoga puta očekuje oslobađajuću presudu.
Posvetio se potpuno sudskom postupku, a na političkoj sceni, osim što je saborski zastupnik, i čelnik je HDSSB-a, stranke koju je i osnovao 2005., ali koju sve do prije dvije godine nije formalno vodio.
Vecernji.ba
