Propusnice – nemoguća misija
Naime, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju počelo je vrijediti pravilo da mještani pograničnih područja za neometan prelazak granice moraju imati pogranične propusnice. Ne bi tu bilo ništa sporno da se mještani ovoga sela, kao i mnogi koji žive uz granicu, ne nalaze u situaciji da žive na jednoj strani, a posjeduju zemlju na drugoj. Zbog toga je za njih vađenje pograničnih propusnica neizvediv posao, a boje se, kažu nam, ilegalno prelaziti granicu da dođu do svojih vinograda ili drugih poljoprivrednih površina, ili pak kuća u kojima su se rodili i odrastali, jer su kazne rigorozne, od 700 do 2000 kuna.
Posjetili smo ovo selo da vidimo kako zapravo izgleda život tamošnjih žitelja na granici. Romina Primorac je iz Makarske, udana je u Kašče, a sada do kuće u koju se udala mora prijeći više od 70 kilometara. Priča nam kako njena obitelj posjeduje zemlju i na hrvatskoj i bh. strani.
"Ovdje u Donjem Kašču imamo zemlju koju obrađujemo za svoje potrebe, sadimo krumpire, luk i bijeli luk… i kada to sve dođe na rod, mi to možemo samo spremiti ovdje u kući u Donjem Kašču, jer do Makarske s tim ne možemo. Propusnicu ne možemo dobiti ni na jednoj ni na drugoj strani, jer kada muža policija zaustavi u Makarskoj, gledaju mu gdje je rođen, a to je Donje Kašče, dok u Hercegovini gledaju mjesto prebivališta, a to je Makarska. Ispada da je moj suprug stranac u Makarskoj, odnosno Hrvatskoj, ali i u svom rodnom selu koje pripada općini Ljubuški", objašnjava nam Romina, ističući kako je njen muž nasljednik nepokretne imovine među čime je i šuma, ali unatoč tomu, primorani su kupovati drva za ogrjev u Makarskoj.
Priprema se prosvjed
Rješenjem smatra toleranciju nadležnih institucija za ovakve situacije u kojima se ne nalaze samo oni, već mnoga sela i općine uz granicu, kao što je primjerice Metković, u kojem također mnogi ljudi žive, a imaju poljoprivredne površine na području Čapljine. Zlatan Bebek, predsjednik MZ-a Šipovača, čijoj župi pripadaju i sela Vojnići i Kašče, kaže kako su oni nemoćni po pitanju ovoga problema.
"Prije tri godine su nam došli predstavnici Državne granične službe, koji su mene kao predsjednika mjesne zajednice zamolili da popišem sve mještane. Mi smo napravljeni popis predali DGS-u i na tomu je sve ostalo", kazao je Bebek. Apsurd je još veći ako se zna da ljudi s ovoga područja, koje tek stotinjak metara dijeli od njihova posjeda, da bi legalno prešli granicu, moraju prijeći i do 70 kilometara. Priča Romine Primorac nije jedini primjer slijepog držanja pravila nadležnih institucija, a od nekih mještana ovoga sela smo čuli kako im je strpljenje na rubu te ukoliko se ubrzo nešto ne riješi, planiraju organizirati prosvjed.
Dnevni list
