Može se reći da svatko osjeća određeni intenzitet treme u situacijama kad nastupamo pred drugim ljudima. Trema je normalna pojava i ukoliko nas ne blokira, ona pobuđuje organizam da postigne najbolje rezultate. Uobičajeni savjeti koje dobivamo od raznih stručnjaka odnose se na konkretne postupke, tj. tehnike pripreme za nastup, prezentaciju i sl., čija je funkcija smanjenje treme. U te postupke spada:

- DOBRA PRIPREMA. Što to znači? Dakle, materijal je potrebno prenaučiti i dovoljno puta izgovoriti naglas tekst koji ćemo prezentirati kako bi se dobio osjećaj sigurnosti. Ne učite tekstove napamet, uvijek aktivno obradite tekst, s razumijevanjem i interpretirajte svojim riječima.

- OPUSTITE SE. Pitate se kako to učiniti? Jedan dio napetosti može se riješiti pravilnim disanjem, dišite duboko i polako kako bi se organizam smirio, jer u trenucima kad osjećamo strah dišemo plitko i ubrzano što izaziva čitav niz reakcija u organizmu koje dodatno pojačavaju osjećaj straha odnosno treme.

- MISLITE POZITIVNO. Ova uputa se odnosi na to da zamišljate pozitivan ishod. Još neki korisni savjeti bi bili da prilikom prezentacije stojite čvrsto na oba stopala jer to podsvjesno jača osjećaj sigurnosti, dobro je držati nešto u rukama, npr. olovku, iz dva razloga, prvo, što će se manje primijetiti vaša nervoza, a drugo, lagano dodirivanje jagodica prstiju djeluje smirujuće; zatim, dobro je osim zamišljanja pozitivnog ishoda, vizualizirati sam događaj. Vizualizirati nešto znači zamišljati događaj uz puno detalja, u vašem slučaju, zamisliti prostoriju točno onako kako izgleda, tko je u prostoriji, gdje vi stojite, gdje se nalazi ispitivač i sl. Zašto vizualizirati? Zato što naš mozak ne razlikuje stvarno od onog što smo vizualizirali, tako da u našoj podsvjesti ostaje iskustvo pozitivnog ishoda.
Ovakvi savjeti mogu dobro doći, ali iz mog kliničkog iskustva ne polučuju baš velike rezultate. Zašto? Zato jer je ovakav pristup ovom problemu površan, tj. "tehnički" pristup. Da bismo se dublje pozabavili ovim problemom potrebno je razumjeti što je to trema. Trema je zapravo niz fizičkih simptoma, poput drhtanja glasa, preznojavanja, lupanja srca, crvenjenja; na kognitivnom planu se očituje u konfuznom mišljenju i djelomičnoj ili potpunoj nemogućnosti dosjećanja naučenog gradiva; na psihološkom planu se očituje kao osjećaj neugode, srama, straha, panike do potpune bespomoćnosti.

U kakvim situacijama ljudi doživljavaju tremu? Za sve te situacije je zajedničko da su to situacije kad u određenom, ograničenom vremenu moramo postići neki cilj, prezentirati svoje znanje i vještine. Nadalje, to su situacije kad je sva pažnja usmjerena na nas (ljudi nas gledaju, slušaju, procjenjuju). Možemo se zapitati: kako to da neki ljudi osjećaju veću, a neki manju tremu?Jasno je da smo svi bar nekad u životu osjećali tremu, ali kakva je psihološka struktura osoba koje trema potpuno blokira? To su osobe koje teško podnose poraz, tj. neuspjeh doživljavaju previše osobno,povezuju ga sa svojim unutarnjim osobinama. Dakle, ako ne uspijem u nečemu, bezvrijedna sam i sl. Nadalje, te osobe baš zbog toga što loše podnose neuspjeh postavljaju same sebi visoke standarde tj. skloni su perfekcionizmu, dakle mora biti savršeno ili ništa ne valja. Osim toga, te osobe imaju tzv. vanjski lokus kontrole, odnosno, jako puno ovise o mišljenju drugih ljudi, nemaju dovoljno podrške unutar sebe, pa zbog toga osjećaju strah od negativne procjene okoline, i gotovo nikad se ne osjećaju dovoljno dobri, stručni, uspješni... Često imaju osjećaj manje vrijednosti u tim situacijama. To su katastrofalne misli i iracionalna uvjerenja kojima osoba sama sebi dodatno otežava situaciju, a stvarnost je potpuno drugačija. Dakle, trema koju osjećamo vrlo intenzivno iznutra obično se puno manje vidi izvana, publika koju često doživljavamo kao nepodržavajuću i kritičnu, obično je puna podrške jer svi znamo kako je to osjećati tremu.

Budući da su ova i brojna druga iracionalna uvjerenja često duboko ukorijenjena i povezana uz vanjski lokus kontrole i manjak samopouzdanja, preporuka je obratiti se psihoterapeutu koji će pomoći osobi da se uspješno suoči sa svojim strahovima (strah od neuspjeha, negativne procjene, neprihvaćanja i sl.), te razvije sustav racionalnih uvjerenja i osobne podrške kako bi osoba bila u stanju prezentirati svoja znanja i vještine na što bolji način.

Psihološki KUTAK/Katica Zelić, prof. psihologije i gestalt psihoterapeut