Kroz stoljeća stvarani su bezbrojni običaji pojedinih naroda u kojima se očituje sve ono sjećanje i duhovno proživljavanje velike tajne uskrsnuća.

Uputih se skokom i okom na ljubušku tržnicu. Tamo nas sigurno čeka izobilje ribe i zelenila koju dovoze iz obližnjih sela uz rijeku Trebižat vrijedni i radišni ljudi. Sve je domaće. Zatekoh nekolicinu ljudi koji čekaju red na propisanoj udaljenosti. Zavladala je opasno podmukla tišina, kao da dolazi iz središta srca same providnosti. 

Napravih nekoliko fotografija radi trenutka vremena u kojemu živimo. Slikopis ostaje za uspomenu za neka bolja vremena...

Odlazim s tržnice uz naklon i zahvalu vrijednim ženama i muškarcima koji su tu danas radi nas. Još jednom bacam pogled s Trga prema zvoniku crkve sv. Kate, Butorovici i starom gradu. Veliki petak je… Dan najveće patnje… Dan svetog trpljenja samog Krista u „izolaciji i samoizolaciji“ prevelike ljubavi. Raspoloženje u ljudima postaje tiho. Bolno i pobožno. 

Vraćam se domu mom jedinom.

Žene priređuju Uskrs u obitelji. Stvorit će zajedno s Marijom čudesan Uskrs.

Na dan uskrsnuća Isusa iz groba, zazvonit će sva zvona u mjesnim i župnim crkvama moga kraja.

Vjerujem, razbit će tišinu u meni, oko mene i sviju nas u zemlji i inozemstvu.

Ipak, ima nade i lijeka!

Priredio: Tomislav Dugandžić