Tako je i u Zapadnohercegovačkoj županiji nastala inicijativa „Dežurni psiholog“, u okviru koje je ukupno 27 psihologa na raspolaganju građanima za pružanje psihosocijalne podrške. Također, psiholozi su na usluzi i novinarima, pa smo ovaj put zamolili magistricu psihologije Mariju Grabovac da nam odgovori na nekoliko pitanja i pojasni tematiku psihološke krize kao posljedice zdravstvene krize.

Posljednjih dana možemo naići na brojne savjete što činiti i kako se ponašati u vrijeme pandemije koronavirusa. Savjeti stručnjaka su i više nego dobrodošli, ujedno su poticaj svima onima koji se ustručavaju potražiti pomoć, da se odvaže na taj korak. Zašto je to važno?

Sačuvati mentalno zdravlje i biti sabran tijekom pandemije koronavirusa i svega što je uslijedilo kao posljedica širenja zaraze, važno je skoro jednako kao i pridržavati se uputa i savjeta Svjetske zdravstvene organizacije i nadležnih institucija. Definicijski, zdravlje predstavlja kompletno tjelesno, mentalno i socijalno blagostanje. Budući da je mentalno zdravlje integralni dio te definicije, u svrhu poboljšanja javnog zdravlja i općenito promocije zdravlja, korisno je savjetovati ljude kako da se nose sa strahovima, brigama, osjećajem bespomoćnosti, panikom i sličnim stanjima i emocijama koje u posljednje vrijeme preplavljuju ljude. Osim dobrobiti za ljude, na taj način se čuva i zdravstveni sustav od preopterećenja.

Strah od moguće zaraze može uzrokovati psihičke teškoće. Kako ih možemo spriječiti, pogotovo kod djece kao posebno ranjive skupine?

Kada se suočavamo s bilo kojom vrstom krize, strah i tjeskoba su neizbježni. To su normalni, prirodni odgovori na zahtjevne situacije prožete opasnošću i neizvjesnošću. Ipak, teški trenuci nude mogućnost propitivanja prioriteta, jačanja povezanosti s drugima, empatije i podrške. Upravo su to mehanizmi i vrijednosti kojima se žele podučiti i djeca.

Uslijed neugodnih emocija i stanja, kao što su ljutnja, tuga ili frustriranost zbog nemogućnosti obavljanja aktivnosti na koje su navikli, roditelji s djecom mogu podijeliti načine i strategije koji njima pomažu da se osjećaju bolje (pisanje dnevnika, tjelovježba, razgovor s prijateljima) i na taj način djecu potaknuti da i ona otkriju svoje strategije. Negiranje neugodnih osjećaja ili očekivanje da ih se prekine, mogu dodatno intenzivirati neugodne osjećaje. Slušanje i razumijevanje je način pružanja podrške koji umiruje, pri čemu ne uzima više vremena od prigovaranja i kritiziranja koje često prelazi u konflikt i nezadovoljstvo.

Tehnike distrakcije i samosmirivanja su također korisne budući da je za njih potrebna koncentracija koja smanjuje intenzitet emocija. Tako se, primjerice, djecu može potaknuti da broje do 10 (u sebi, na glas, na stranom jeziku) ili ih usmjeriti na neki njima važan predmet (neka ga opišu).

Općenito, dobro je napraviti plan obaveza i aktivnosti, kako za roditelje tako i za djecu. Plan osigurava uspostavu rutine i strukture vremena što doprinosi boljem, učinkovitijem i kvalitetnijem funkcioniranju.

Starije osobe će, najvjerojatnije, ostati u određenoj vrsti izolacije do iduće godine kako bi se zaštitile od koronavirusa. Na koji način im možemo pomoći u suočavanju s potencijalnim stresnim situacijama?

Stariji, kao posebno rizična skupina, zahtijevaju nešto jednostavnije oblike pomoći u odnosu na djecu i mlade. Obitelj može pomoći starijima na način da komunicira s njima, izabirući neutralne teme za razgovor, umjesto stalnog ponavljanja prijetnje koju uzrokuje koronavirus. Također je potrebno upozoravati ih na mjere zaštite, kao što su redovito održavanje higijene, izbjegavanje okupljanja i nepotrebnih izlazaka van. Može im se pomoći i na način da se ide u kupovinu umjesto njih te da im se osiguraju dovoljne količine hrane, lijekova i drugih potrepština. Na taj način stariji se osjećaju sigurnije i zaštićenije, stoga je i vjerojatnost pojavljivanja neugodnih emocija i panike značajno manja.

Jesu li ljudi skloni pretjerivanju kada je riječ o opasnostima od nepoznate prijetnje, što dodatno utječe na ionako otežane okolnosti? Susrećete li se s nečim sličnim kroz svakodnevni rad?

U ovim trenucima teško je odrediti kakva je stvarna percepcija stanja izazvanog koronavirusom. U širem smislu, možemo govoriti o dvije opće percepcije. Zbog određenog stupnja suženosti svijesti i pažnje, nastale zbog straha uzrokovanog koronavirusom, jedan dio stanovništva vidi samo negativne aspekte cjelokupne situacije. Kao posljedicu toga imamo pretjeranu kupovinu i gomilanje namirnica, najavljivanje globalne svjetske krize, sumnju da će nestati hrane i vjerovanje kojekakvim teorijama zavjere.

S druge, pak, strane, određeni dio ljudi situaciju doživljava neozbiljnom što se očituje kroz organiziranje druženja, hodanje bez zaštitne opreme, ignoriranje preporuka nadležnih institucija ili kroz pogrešno vjerovanje da su zarazi podložne samo određene skupine ljudi. Budući da je virus nov i relativno nepoznat, ne može se sa sigurnošću predvidjeti njegovo ponašanje. Ono što se svakako može učiniti jest zaštititi svoj i tuđi integritet, aktivno brinuti o zdravlju, voditi računa o prevenciji bolesti, ograničiti informiranost, prepoznati svoje neugodne osjećaje i potražiti pomoć stručnjaka.

Zasigurno nikome od nas nije bilo lako promijeniti ustaljene životne navike. Konstantan boravak kod kuće mnogima teško pada, bez obzira na shvaćanje ozbiljnosti situacije. Što možemo učiniti kako bismo umanjili neugodan osjećaj usamljenosti i izoliranosti?

Izolacija i karantena su ključne metode epidemiologa kako bi upravljali širenjem zaraze i opterećenjem na zdravstveni sustav. Ostajanje doma nekima predstavlja izazov i čak ugodnu promjenu, a drugima dramatičan preokret ustaljenog načina življenja. Stoga je potrebno disciplinirano davati protutežu nemiru i neugodi. Ograničavanje vremena provedenog na ekranima, biranje izvora i količine izloženosti informacijama, planiranje provođenja vremena, obogaćivanje dana kroz društvene igre, kreativne aktivnosti i sl., neke su od ideja kako možemo olakšati novi oblik svakodnevice. Osjećaj povezanosti s drugima otklonit će brigu i neizvjesnost ako znamo da su ljudi do kojih nam je stalo dobro i u kontaktu smo s njima. Ako vas je u kući „previše“ važno je da date jedni drugima vremena i prostora. Pronađite aktivnosti koje obavljate zajedno, ali ne zaboravite aktivnosti kojima se posvećujete sami.

Upravo je u kriznim životnim situacijama važno osvijestiti da postoji izbor, odnosno mogućnost da se svakom životnom događaju dodijeli određeni predznak (to je onaj za koji se mi sami odlučimo). Tako preuzimamo kontrolu nad vlastitim životom, što pruža osjećaj sigurnosti, optimizma i strpljenja.

Koliko je stanovnika Zapadnohercegovačke županije dosad zatražilo pomoć u okviru inicijative „Dežurni psiholog“?

Trenutno je u evidenciji zabilježeno 20-ak ljudi koji su potražili savjete stručnjaka. Ako trebate pomoć, ne ustručavajte se pozvati nas na broj telefona 063 368 854.

Razgovarala: Antonela Marinović Musa