Već su u siječnju visibabe umjesto snijega zabijelile livade, a danas je već sve puno jaglaca. Livade su se preodjenule u rozo ruho.
Pomislimo kako će ovo čarobno ruho, koje im je odjenulo proljeće, potrajati sve do prvih mrazeva u studenom. Ali ne. Znamo mi da će već s prvim danima ljeta a možda i ranije, Sunce spržiti sve što može „pomilovati“ sa svojim opasnim, vrelim zracima. Bez kiše će crvenica zemlja ispucati i na njoj će ostati samo ono najotpornije, najžilavije, kržljavo, izmučeno, isisano do zadnje kapi soka, ali živo.

Znaju Hercegovci tu stranu prirode koja ih svake godine iznova zapljusne istim ili većim žarom. Kao da provjerava koliko mogu izdržati njene nemilosrdne ćudi. Dugogodišnje borbe prirode i čovjeka ovoga kraja, kao da su prerasle u simbiozu i sve što se dogodi drugačije, iznenađenje je koje ih ne može iznenaditi.

Znajući ćudi prirode, kršni Hercegovci, od ranog proljeća, do zuba naoružani najsuvremenijim oružjem, kreću u lov „uloviti“ što više fotografija iz kojih će se šepuriti zanosno proljeće. Tako ih možete, u ranim jutarnjim satima, stresti u grupicama ili sami, kako svojim Canonima, Nikonima i ostalim fotoaparatima, love najljepši ulov kojeg priroda nudi – samu sebe.

Probojska orhideja