Na Antinu grobu u mjestu Kašče vijence su položili i svijeće zapalili obitelj i rodbina pokojnog Ante, pripadnici udruge PPN Ludvig Pavlović, predstavnici Grada Ljubuškog, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata Ljubuški, predstavnici ŽZH, druge brojne udruge proizišle iz Domovinskog rata, prijatelji i suborci.
Nakon polaganja vijenaca, u župnoj crkvi u Šipovači služena je sveta misa za pokojnog Antu koju je predvodio don Marin Marčić župnik Župe Male Gospe – Muć Donji u koncelebraciji sa župnikom župe Šipovača-Vojnići don Jozom Ćirkom i župnim vikarom don Dragom Ćurkovićem.
U prigodnoj propovijedi don Marin je podsjetio na herojsku žrtvu pokojnog Ante te svih mrtvih i živih hrvatskih branitelja.
„U današnjem evanđelju Isus nas upozorava da možemo biti pošteni u ovom materijalnom svijetu, da ne smijemo otimati tuđe i da se moramo čuvati pohlepe. Čovjek brzo zaluta za onim opipljivim, ne razmišlja je li nekoga oštetio, je li nekome naudio i je li, možda, nekome uskratio pravo na ,na naš kruh svagdanji.
Evo i mi smo se danas ovdje sabrali da molimo za našeg brata Antu koji je čuvao svoj dom ali i naše domove. Međutim, došli su oni koji nisu razmišljali o ovim Isusovim riječima hoteći oteti tuđe, nije im bio svet ni ljudski život, gazili su sve pred sobom da bi se domogli ove naše lijepe Domovine. Pale su mnoge žrtve ali sačuvana je Domovina i zato moramo poštivati vrijednosti mladih života koji su čuvali ovu našu svetinju, ovu našu Domovinu, koju su čuvali i našu vjeru. Jer da nas je pogazilo ne bi ovdje danas bila crkva Srca Isusova, možda bi bio neki hram ili nešto sasvim drugo, ali zahvaljujući Anti i svim našim braniteljima, i mrtvima i živima, ovo je ostala crkva, ostala je naša Domovina, nije je pogazio neprijatelj i nije promijenio vjeru ovih ljudi. Bog je bio na strani naših branitelja, pomogao im je da sačuvaju dom i vjeru, ali pale su i brojne žrtve i zato moramo zahvaljivati našim braniteljima, i mrtvima i živima“, kazao je, među ostalim, don Marin.
Brigadir Ante Primorac
Brigadir Ante Primorac rođen je 16. listopada 1966. godine u selu Kašče. Ante je rođen kao drugo od troje djece, u obitelji od oca (pok.) Joze Primorca i majke Milke Primorac (rođ. Granić). Ante je rastao u okruženju gdje se živilo skromno, ali pošteno i ponosno.
Na samom početku Domovinskog rata, kad je neprijatelj zaprijetio Hrvatskoj, Ante je stao u obranu hrvatske slobode. Postaje pripadnik dobrovoljačke jedinice – pukovnije “Kralj Tomislav”, legendarnog generala Mate Šarlije-Daidže, koja je poslije preustrojena u elitnu jedinicu HVO-a “Ludvig Pavlović”.
Ante, koji je bio teško ranjen prilikom oslobađanja doline Neretve (Gubavica), kada je ostao 70-postotni invalid, poslije dolaska s liječenja, odbio je i samu pomisao na odlazak u invalidsku mirovinu, te otišao ponovo braniti rodnu grudu.
Mi koji smo ga viđali u tom razdoblju znamo koliko je napora, snage i ljubavi za našu domovinu i svoje suborce, trebalo Anti, da kao 70-postotni invalid izdrži napore najzahtjevnijih akcija, u koje je išao sa svojom postrojbom i još takvu elitnu postrojbu predvoditi kao njen zapovjednik.
Ante je jednostavno bio takav, nikad se nije žalio, stisnuo bi zube i išao dalje. Pored toga što je bio veliki domoljub, veliki ratnik i zapovjednik, bio je veliki, veliki čovjek.
Naš Ante je herojski i nesebično žrtvovao svoj mladi život, 7. studenoga 1994. na Cajuši, na Kupresu. Ante, tada 28-godišnjak, drugi zapovjednik elitne postrojbe “Ludviga Pavlovića”, poginuo je od granate srpskoga agresora tek nekoliko dana nakon oslobađanja Kupreške visoravni, ispred hotela AdriaSki.
S ponosom mogu reći da je Ante bio moj prijatelj, a isto tako znam da je bio prijatelj svih nas Kaščana. Bio je i ostao ponos našeg sela, općine i cijelog našeg naroda. Uz besprijekoran ratni put, Ante će još više ostati zapamćen i po svojoj neuništivoj vjeri u ljude i pravdu. O Anti bi se toliko toga dobroga moglo napisati, mi vojnici smo inače škrti na riječima i nadam se da će to napraviti netko tko je stručnjak u ovom području, jer Ante to definitivno zaslužuje. Ovakva dijela i ovakvi ljudi ne smiju biti zaboravljeni “jer narod koji ne poštuje svoju prošlost nema ni budućnost”. Bilo bi mi drago da ovaj dan, bude i dan okupljanja naših Kaščana i svih naših i Antinih prijatelja. Znam da bi Ante to volio, a on nas je toliko zadužio, jer je za nas sve i našu Domovinu, dao sve što je imao, a to je svoj život. Počivaj u miru Božjem, na zemlji hrvatskoj, kaščanskoj, u našem malenom brdovitom, ali zbog dobrote svojih ljudi toliko pitomom, Kašču, do naše rodbine i prijatelja.
Do susreta u vječnosti, dragi moj prijatelju, i neka ti je laka hrvatska zemlja za koju si život dao.
Radio Ljubuški
