Približava se blagdan sv. Valentina, odnosno Valentinovo. Ususret ovom danu, mnogi parovi su u nedoumici što kupiti jedni drugima. Jesu li važni pokloni ili, pak, nešto drugo?
Sveti Valentin se, navodno, slavi još od 6. stoljeća, a od 15. stoljeća štuju ga kao zaštitnika zaljubljenih, iako se za života nije bavio ljubavlju između muškaraca i žena, već je promicao Isusov stav o sveobuhvatnoj nesebičnoj ljubavi koja mijenja svijet. U 16. stoljeću je zaživio običaj da mladići svojim izabranicama ostavljaju ljubavne poruke i čestitke ukrašene čipkom i vrpcama. Smatra se da su to prve čestitke poput ovih koje danas poznajemo. A ako me pitate za poklone, oni nisu dokaz ljubavi. Ljubav, ako je u nama, sasvim je dovoljan poklon za nas same, ali i za druge osobe, prirodu, životinje i svijet oko nas.
Kako možemo proslaviti Valentinovo, a da ne posegnemo za novčanikom?
Većini je ovo pitanje u glavi danima prije Valentinova. Nije li to pomalo tužno? Zašto ne bismo taj dan proslavili izražavajući osjećaje i emocije koje možda nisu izrečene emotivnom partneru ili partnerici, ali i djeci, roditeljima, prijateljima…
Što mislite o proslavama Valentinova nekoć i danas?
Na ovo pitanje sam djelomično odgovorila na samom početku. Vjerujem da i sami uviđate gdje nas je odvelo moderno doba. Umjesto da slavimo ljubav koja pokreće svijet, ljubav zamjenjujemo materijalnim stvarima koje su podložne gubitku.
Bitno je, dakle, usredotočiti se na ljubav, a ne na materijalne stvari. Na koji način to možemo postići?
Ne želim reći da je loše ako osobama koje volimo nekada nešto i kupimo. Sasvim je u redu da se i mi veselimo s njima, ali to možemo učiniti i na druge načine. Svjesni smo svi, osobito u današnjem vremenu kada su nam zabranjeni zagrljaji i blizina drugih osoba, kolika je vrijednost svega toga. To se, jednostavno, ne može zamijeniti ničim materijalnim.
Mediji su, kao i izlozi, preplavljeni različitim pozivima za Valentinovo. Možemo li se oduprijeti tom nametanju?
Vrlo jednostavno - odlukom za promjenom stava da ćete zaobići kupnju. Ipak, treba imati na umu da se promjena događa samo primjenom.
Ivona Šimunović, terapeutkinja i savjetnica u radu s ljudskim resursima
Zaljubljenima bi svaki dan trebao biti poseban. Je li to moguće ostvariti?
Zaljubljenost je kratka vijeka, zato treba putovati prema ostvarenju ljubavi. Ljubav je, zapravo, prelazak sa stava JA, na odnos MI.
Kreativan poklon možemo napraviti i sami. Što biste savjetovali našim čitateljima?
Možete pronaći fotografiju s početka veze ili neku novu te sami izraditi okvir i na poleđini napisati posvetu. Također, bilo bi lijepo sjesti s partnerom ili partnericom i zajedno proći kroz retrospektivu odnosa i zajednički donijeti odluku treba li nešto promijeniti ili ne. Ukratko, poklonite vrijeme jedni drugima. To će biti najljepši poklon i uspomena na taj poseban dan.
Koji bi bio Vaš „ljubavni recept“ za Valentinovo?
Recept za ljubav, po mom mišljenju, ne postoji. Svako forsiranje ljubavi, forsiranje traženja partnera ili partnerice s nagonom „moram nekoga imati“ vodi u nezadovoljstvo i propast. Dragi čitatelji, pogotovo vi koji doživljavate neuspjehe u emotivno ljubavnim odnosima, promislite na koji način izražavate ljubav. Zaratustra je govorio da je sreća sklad tijela, uma i duše. Um nije biće i nije cjelina, a mi smo sretni samo kao cjelina, kao potpuno biće. Preko uma se ne može izlijevati ljubav – to je kao da oči upotrebljavamo za mirisanje ili nos za gledanje, odnosno, kada volimo umom, to je kao da ustima uzimamo sliku kruha da se najedemo.
Brojni razvodi i nevjerstva, svakodnevni konflikti među ljubavnim partnerima dokazuju da je prostor ljubavi inficiran silama manipulacije. Ljudi se otimaju za tuđu ljubav, neki nikada ne odrastaju pa se u zrelim godinama ponašaju kao djeca, drugi tuđom ljubavi popunjavaju prazninu svoga ega. Rješenje je vrlo jednostavno - volite neprofitabilno, samo volite, bez očekivanja da će vam se uzvratiti istom mjerom. Ljudsko biće je perpetuum mobile, stroj koji se neprekidno kreće, koji u sebi nosi vječni motor, koji za gorivo koristi ljubav. Ljubav je neiscrpna. Kad je crpimo iz drugih na silu, ona se brzo isprazni, a kad je crpimo iz sebe za druge, ona nema kraja. Ali, ako je prosimo od drugih, brzo potrošimo svoju ljubav.
Razgovarala: Antonela Marinović Musa / Dnevni list
