Na tribinu je stigao na poziv fra Nikole Jurišića, te je okupljenima koji su ga sa zanimanjem slušali ispričao kako je prošao put od životnog dna i želje za samoubojstvom do pronalaska sreće.
U razgovoru za Radio Ljubuški, Matej skromno navodi kako mu je teško dijeliti svoju priču, jer smatra da je njegov život toliko običan i nije vrijedan dijeljenja. No, to pobija činjenica da su svi u Crkvi pozorno slušali njegove nadahnjujuće riječi.
„Želio sam poručiti kako posebice u Došašću, Bog je prisutan, On dolazi, ne treba ga se bojati, dolazi baš svakome,“ rekao je Matej.
Lovrić već osam godina kroz rad u udruzi Arka pomaže osobama sa posebnim potrebama, a taj put je odabrao umjesto preuzimanja očeva poduzeća jer je shvatio da ga pomaganje drugima čini sretnim i ispunjava.
Odlučio je postati prosjak u službi potrebitih.
Ne smatra se voditeljem udruge Arka nego upravo suprotno – posljednjim, a udruga za njega označava mjesto gdje pripada, njegovu druga obitelj.
Volontirajući u toj udruzi shvatio je da živjeti evanđelje znači postati jednim od siromaha.
„Ja sam oduvijek Boga gledao kroz osjećaje, posebno mi mladi gledamo ljubav kroz osjećaje, ali sam spoznao u svom životu posebice s osobama sa poteškoćama da ljubav nije osjećaj, nego da je osoba, a to je Isus Krist, zato želim poručiti da dolazi Bog koji je ljubav,“ istaknuo je Matej.
Onima koji se bore s depresijom iz vlastitog iskustva savjetuje da idu na mjesta zajedništva, te da pokušaju naći mjesto gdje će pripadati.
„Kad si u zajedništvu onda te drugi nose, a kad si sam kao da si na livadi gdje ima puno vjetra i ne možeš se braniti.“
Prisjeća se kada je došao u jednu malu župu u Zagreb, dok je bio pogubljen kako su njegova braća stajala iza leđa.
U svom svjedočanstvu posebno je naglasio važnost i vrijednost prijateljstva.
Radio Ljubuški
