Ona je nakon teške prometne nesreće bila na dnu, kaže da se tada osjećala slomljeno i nekorisno, no odlučila je da se neće predati.
Unatoč teškim zdravstvenim posljedicama, Anita je upravo nakon nesreće odlučila baviti se nečime, te je u tom najtežem životnom razdoblju krenula učiti tehniku decoupage.
Danas oslikava kutije boce i razne predmete tehnikom salveta, a njezin rad je naširoko prepoznat i cijenjen, stalno je zovu i naručuju njezine radove te kaže kako sada ima problema za ispuniti sve narudžbe.
Počela se baviti decoupageom prije sedam godina.
„Ideja za pokretanje posla je počela kada sam bila nepokretna i nisam mogla ništa da radim. Htjela sam se osjećati korisno i da na neko vrijeme zaboravim na bol koja je uvijek prisutna, ali s tim sam našla neku utjehu kad sam sama,“ ističe Anita.
Kaže da je prve svoje radove pokazivala obitelji.
„Počeci su bili jako teški, svoju prvu kutiju sam bacila jer nije ništa valjala no bila sam toliko uporna, radila sam i radila i sada bih mogla istu zatvorenih očiju napraviti. Prvi put kada je izašla u javnost, to je bila izložba rukotvorina u Knjižnica Ljubuški 2016. godine. Knjižnica puna, moji radovi su se svi prodali, bila sam ponosna“, ističe.
Nakon toga je doživljavala sve više uspjeha.
Postala je prepoznatljiva je po tome što svojim radovima.
Tehnikom decoupage oslikava kutije, boce i razne predmete tehnikom salveta.
„U ponudi imam kutije svih veličina i modela za pričesti, krizme, krštenja, ploče sa molitvama i boce. Radim obiteljska stabla u suradnji sa Marijom Vukojević koja su jako popularna, a u ovo blagdansko vrijeme najviše se prodaju kugle za bor sa slikama i imenima,“ objašnjava Alilović.
„Inspiracija sama dođe, nikad ne znam što ću točno napraviti i kako će to ispasti, svaki rad je unikatan i različit, ljudi su prepoznali moj rad i cijene. Zahtijeva dosta vremena, nije neka zarada, ali znam razlog zašto radim. Uvijek nešto novo dolazi, obiteljska stabla na pleksiglasu kojima su ljudi oduševljeni, božićne boce i kugle. Pandemija je mnogo utjecala na moj rad. Nisam imala ništa narudžbi, samo neke sitnice, i sada nije to više kao prije. Kroz bavljenje kreativnim radom i ne ostvarujem neku zaradu, moram reći da time ja ne mogu ni pokriti sve lijekove koji su mi potrebni, tako da je ovo više neki moj hobi koji me opušta. Ljubav prema rukotvorinama je počela od nesreće koju sam doživjela, to mi je pomoglo u oporavku jer ništa drugo ne mogu da radim“, dodaje.
Zbog svojih zdravstvenih problema, suočava se sa mnogim izazovima, no ističe kako joj je podrška obitelji, muža sina i kćeri, pomogla prebroditi sve teškoće.
„Mnogo je teško jer posao zahtijeva da se sjedi, a ja ne smijem puno sjediti. Pomaže mi obitelj koja mi je na prvom mjestu. Obitelj mi je podrška i potpora u svemu, ali ja se trudim i borim jer mi ovo daje psihički odmor kada sam sama,“ kaže Anita.
Iako sada njezine radove mnogi traže, ona ističe da još ne planira širiti posao.
„Planovi se izjalove, planirala sam za Božić svašta, no zbog zdravstvenog stanja neću moći“, rekla je.
Kaže kako su joj puno pomogle Mame iz Ljubuškog gdje na Facebook grupi često naručuju njezine radove. „Raspituju se, ljudi prepoznaju ručni rad i rukotovorine. Ipak to je unikat, ne mogu se kupiti dvije iste stvari, i to ljudi prepoznaju. Svaki dan netko traži nešto novo“, zaključila je.
Autorice: Dajana Medić i Gordana Ilić
Ovaj je članak nastao u sklopu projekta „Osnaživanje žena u medijima – faza II“, koji se realizira u okviru aktivnosti „Liderke u akciji: Emancipacija i pružanje usluga u sklopu humanitarnih i urgentnih praksi u vrijeme pandemije“, koja se provodi kao dio projekta Žene na izborima u BiH, financiranog od strane Švedske.
