Jedan od članova zajednice, Dalibor Nosić, za Dnevni list odlučio je podijeliti ovu pozitivnu priču koja može biti poticaj i drugima da iskoriste blagodati ovog kraja te da obrađuju zemlju i žive od svog truda i rada.

Sve je počelo prije dvije godine, nakon sveopće neizvjesnosti uzrokovane koronavirusom. Valjalo je ponajprije odraditi pripreme i očistiti zemljište od raslinja. Budući da se nije obrađivalo desetljećima, posla je bilo napretek.

Raznolika ponuda

„Od malih nogu s roditeljima sam se bavio konvencionalnom poljoprivredom, a kako je vrijeme odmicalo, u meni je jačala ideja za organskim uzgojem hrane. Danas u ponudi imamo sjemena starih sorti voća i povrća, kao i egzotične biljke koje mogu uspijevati u našem kraju. U proljeće nudimo sadnice batata koje ujedno proizvodimo za vlastitu sadnju, kao i sadnice ostalog povrća. Tijekom proljetnog, ljetnog i jesenskog razdoblja nudimo svježe sezonsko povrće uzgojeno po principima ekološke i organske proizvodnje, bez primjene kemijskih pesticida, umjetnog gnojiva ili sličnih dodataka. Također, nudimo i prerađevine i zimnicu: sos od rajčice, kisele papričice, prah od ljutih papričica, prah začinskog bilja, ajvar i ostalo“, kazao nam je Nosić, kojem u poslu pomaže supruga Marija, sin Adrian i prijatelj Matija.

Na upit jesu li Ljubušaci zainteresirani za njihove proizvode, Nosić je dodao da je njihov rad prepoznat, no većini ljudi koji ne uzgajaju vlastite usjeve lakše je otići u supermarkete ili do štandova na kojim ih očekuje konvencionalno uzgojeno voće i povrće. Razlog tomu je ponekad i nemogućnost trenutačne kupovine, odnosno „gubljenje vremena“ između narudžbe i dostave ili posrednika u dostavi.

„Koristim ovu prigodu da zahvalim svima onima koji cijene naš rad i kupuju kod nas. Nadam da da ćemo i ove godine opravdati njihovo povjerenje“, poručio je Nosić te je istaknuo kako bi malim proizvođačima u Ljubuškom itekako bili korisni sajmovi ili slični događaji na kojima bi imali priliku prezentirati proizvode široj javnosti.

Permakultura

Naš sugovornik objasnio nam je i termin permakultura, kao životni stil u skladu s prirodom.

„U permakulturi se, ako se pridržavamo pravila, ne kopa zemlja, no mi kombiniramo načine obrade, miješanja, okretanja površinskog sloja zemlje, dodavanja malča – slame i humusa. Nazvao bih to regenerativnom poljoprivredom, odnosno kombinacijom više pristupa koji su se dosad pokazali povoljnim za ekološku proizvodnju. Također, koristimo i neka učenja Rudolfa Steinera koji se bavio biodinamičkom poljoprivredom. U suštini, ne spadamo ni u jednu kategoriju, ali nastojimo od svake dobre poljoprivredne prakse preuzeti ono najbolje za zaštitu okoliša, ljudi i životinja. Što se tiče života u skladu s prirodom, pokušavamo to činiti na najbolji mogući način. A to je danas teško, jer svi u nekom trenutku moramo otići i raditi primarne poslove koji nas pomalo, ali sigurno udaljavaju od prirode“, pojasnio je Nosić.

Kada je u pitanju promocija proizvoda, od pomoći su i društvene mreže, pa se tako proizvodi zajednice „Suncookret organski proizvodi Ljubuški“ mogu pogledati i na Facebooku.

Povezanost djece s prirodom

„Uzdamo se u spontanost i jednostavnost, a samim tim smo i privukli pažnju pratitelja, čak i iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Često nam se javljaju s upitom za sadnice, ali i za pomoć u vezi proizvodnje voća ili povrća“, rekao je Nosić.

Razgovor smo nastavili o temi zašto je važno poticati djecu da od malih nogu uče o načinu proizvodnje hrane i o njezinoj povezanosti s prirodom, na što nam je Nosić odgovorio kako su djeca bliža prirodi, za razliku od starijih.

„Smatram da vrtići i škole trebaju imati vrt kako bi djeca vrijeme provodila u prirodi. Roditelji trebaju svojoj djeci dopustiti i da se zaprljaju igrajući se na zemlji te osigurati im da vide kako se uzgaja pojedino voće ili povrće, a ne da rajčicu i drugo povrće viđaju samo u trgovinama ili zapakirano u plastičnu ambalažu. Imamo sreću što živimo u manjem gradu gdje većina ljudi ima mogućnost otići na selo i uzgajati vlastitu hranu i podučavati djecu o njoj“, zaključio je Nosić.

U bliskoj budućnosti žele svoj rad u poljoprivredi učiniti osnovnom djelatnošću te poraditi na količinama i dodatnoj kvaliteti proizvodnje, a u ostvarenju ove želje želimo im što više uspjeha.

Piše: Antonela Marinović Musa / Dnevni list