U crkvi svete Kate služena je sveta misa zadušnica, a potom je u Ulici fra Lovre Šitovića uslijedilo otkrivanje spomen-obilježja, molitva i posveta te polaganje vijenca i paljenje svijeća obitelji žrtava, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnika Grada Ljubuškog i Županije Zapadnohercegovačke čime je odana počast nevino stradalima.
Prigodnim riječima velikom broju okupljenih Ljubušaka obratili su se autor djela kipar Ilija Skočibušić i gradonačelnik Vedran Markotić.
– Ovaj spomenik je prije svega sjećanje na nevino stradale žrtve. Ja sam kroz ovaj spomenik želio sačuvati našu kršćansku vjeru i nadu. Vjeru da postoji jedan novi svijet koji nadilazi okvire ovog svijeta, a to je život na koji nam mali Filip svojom rukicom ukazuje – kazao je Skočibušić.
– Ovaj spomenik kojeg danas otkrivamo najmanje je što zaslužuju ubijena ljubuška djeca, kao i sva djeca koja su živote izgubila u Domovinskom ratu. On nam ujedno ostaje kao trajni podsjetnik da se takvo što više nikada ne smije ponoviti. Jer, kao što izreka kaže: „Nitko ne zna što je rat ako u njemu nema sina“. Ljubuški je u proteklim ratovima izgubio mnogo kćeri i sinova, a na nama je da ne dopustimo da se njihova žrtva ikad zaboravi. Filipe, Ivana, Radmila… i svi ostali koji ste živote položili za mir i slobodu – Ljubuški vas nikada zaboraviti neće – poručio je gradonačelnik Markotić.
Pjesmu posvećenu žrtvama je izrecitirala Antea Dugandžić. Spomen-obilježje svečano su otkrili članovi obitelji žrtava, a posvetio ga humački gvardijan fra Dario Dodig.
Podsjetimo, dana 3. svibnja 1992. godine u popodnevnim satima došlo je do napada JNA na Ljubuški. Na uži dio grada ispaljene su 54 rakete kalibra 128 mm, život su izgubili najmlađi sugrađani brat i sestra – devetomjesečni Filip Kraljević i desetogodišnja Ivana Kraljević, oboje djeca Zdravke i Marka Kraljevića.
Prilikom napada teško je ranjena Radmila Bradvica rođena 1957. godine, koja je i preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda 17. svibnja, dok je ranjeno još šest osoba.
Držeći u rukama novinski isječak Slobodne Dalmacije „Oni i anđele ubijaju“, koja je tad izvjestila o raketiranju Ljubuškog, o napadu je u izjavi za medije govorio i Drago Herceg, jedan od ranjenih Ljubušaka.
– To je bio užas. Bacio sam se na zemlju, ali kad sam vidio dosta civila koji su se tresli, nisu znali što čine, nastojao sam ih polegnuti i tad sam i ja ranjen. Kad se sjetim tih dana, bude mi najteže. Neprijatelj nije birao sredstva tako da je dalekometnim topništvom gađao naš grad, našu mladež, našu budućnost, jer su znali da će nas tako najviše povrijediti – prisjetio se Herceg.
3. svibnja svake godine posebno je emotivan za članove obitelji stradalih.
– S tugom se prisjećamo ovog događaja, ali smo jako ponosni i sretni što sjećanje na naše male anđele i čast koju im odajemo još uvijek traju. Ovom prilikom zahvaljujem Gradu Ljubuškom na ovoj predivnoj gesti. Voljeni nikad ne umiru dok živi sjećanje na njih – kazala je Marija Skoko, sestra stradalih Filipa i Ivane.
Više fotografija pogledajte OVDJE.
Ljubuski.ba
