Riječ je o kulturnom naslijeđu od izuzetne važnosti, kojem se, u posljednje vrijeme, posvećuje sve više pozornosti. Na radost svih nas, a osobito povjesničara, stećci više nisu ostavština prema kojoj smo ravnodušni, a prije nekoliko godina upisani su i na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Nacionalni spomenik
O stećcima, odnosno nekropolama u Ljubuškom, s osobitim naglaskom na nekropolu na Bijači, razgovarali smo s profesorom povijesti i zemljopisa Leopoldom Mandićem.
„Naziv stećak dolazi od njegove glavne namjene da „stoji“ iznad pokojnika kao spomenik. U literaturi ih nalazimo pod različitim nazivima kao što su: biljezi, zlomeni, grčki grobovi, kaurski grobovi… Prema Radoslavu Dodigu, na području Ljubuškog imamo preko 600 stećaka na 45 grobišta, dok dr. Miroslav Palameta navodi kako ih ima oko 670 na 49 lokaliteta. Nesumnjivo je da ih ima još i više, ali su razoreni zbog neodgovornih ljudskih aktivnosti. Tako je sredinom prošlog stoljeća s nekropole Borjak u Klobuku otuđen najbogatije ukrašen spomenik ovog kraja te je prenesen u vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje se i danas nalazi“, kazao je Mandić za Dnevni list.
Naime, nekropola Bijača, koja se nalazi na lokalitetu Dilić, od 2016. godine je na UNESCO-voj listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka te je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Tamošnji stećci se, pak, pripisuju obitelji knezova Rupčića, a postavljeni su u smjeru sjeverozapad–jugoistok.
Stećci na Bijači bili su brojniji, no dosta njih je uništeno prilikom gradnje ceste Ljubuški – Vid, a jedan stećak s te nekropole nalazi se u arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana na Humcu. Kada je riječ o motivima, najbrojnije su povijesne lozice s trolistima, potom križevi i štitovi s mačevima, kao i predstave pojedinačnih ljudskih figura i prizora iz kola i lova“, pojasnio je Mandić.
Doprinos cijele zajednice
Na upit kakvo je trenutačno stanje na nekropoli Bijača, odgovorio je kako je bila zapuštena, ali se 2010. godine, zahvaljujući Ogranku Matice hrvatske Ljubuški, pristupilo čišćenju i obilježavanju te izradi letaka. Restauratorski i konzervatorski radovi urađeni su 2013. godine.
Osim nekropole na Bijači, koja je Ljubušacima najpoznatija, vrijedi izdvojiti i one manje poznate, poput nekropole s 19 stećaka na lokalitetu Torine u selu Dole, kao i nekropolu s 12 stećaka u Vojnićima, od kojih je čak 11 ukrašeno.
Na lokalitetu Latice u Šipovači nalazi se nekropola sa 17 stećaka, dok su u Grabu, na lokalitetima Grebine, Guvnine, Tremine i Kostenica, smještena ukupno 43 stećaka.
„U Radišićima imamo nekropolu s 26 stećaka koji su nešto slabije obrađeni, dok se u Cernu nalazi 9 stećaka kvalitetnije obrade, ali su djelomično oštećeni. Hardomilje posjeduje 13 stećaka koji su položeni pored same rijeke, nasuprot nekropole na Vitaljini, pa možemo reći kako je rijeka podijelila nekropolu na dva dijela. I u Crvenom Grmu nalazi se 15 dobro obrađenih i očuvanih stećaka, dok se u Studencima nalaze 74 stećka koji su dobro sačuvani“, rekao je Mandić.
Dodao je kako su, nažalost, ljubuške nekropole toliko zapuštene da im se ne može pristupiti, no veseli nas činjenica da se u posljednje vrijeme budi svijest o važnosti kulturno-povijesnog naslijeđa, što dokazuju aktivnosti na nekropoli Bijača, kao i na kuli hercega Stjepana te na arheološkim nalazištima na Gračinama.
„Sve to daje nam vjeru i nadu kako će se i dalje raditi na zaštiti i očuvanju vrijedne baštine. Također, i mi kao članovi zajednice možemo dati svoj doprinos buđenjem svijesti o važnosti povijesne građe, čemu bi se trebale posvetiti i škole te različite udruge“, zaključio je naš sugovornik.
Piše: Antonela Marinović Musa
(Tekst je nastao u sklopu projekta „Priča o kulturnoj baštini Ljubuškog“, a financiran je sredstvima Grada Ljubuškog za projekte iz područja kulture za 2022. godinu).
