Što Vas je potaknulo da postanete učiteljica, odnosno kako se razvila ljubav prema ovom pozivu?
Ako danas pogledam u prošlost i napravim kratku retrospektivu, vidim se u učionici kod omiljene učiteljice Zlate Primorac, koja je zasigurno ostavila trag i razvila ljubav prema učiteljskom poslu, a da tada toga nisam ni bila svjesna. U kasnijim godinama, bilo je tu nastavnika i profesora koji su mi bili inspiracija da većinu svog slobodnog vremena i vremena učenja kod kuće provedem u svojoj sobi pričajući s imaginarnim učenicima i objašnjavajući im što sam to sve danas učila u školi. Polaskom u srednju školu još uvijek nemam pravu sliku onoga što želim biti, ali s vremenom mi je postalo jasnije da je to ipak nešto vezano uz školu. Upisujem i završavam studij na Pedagoškom fakultetu, te na moju sreću ubrzo dolazim raditi kao učiteljica na zamjeni u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić na Humcu, tada u 3. razred. Tako su ti „trećaši“ postali moji „prvaši“. Kada s 20 godina dođete među devetogodišnjake, jedni i drugi željni novih spoznaja i uspjeha, shvatite da je to to! Postajem važna osoba u njihovim životima, u meni se budi osjećaj odgovornosti i tada u potpunosti saznajem zašto sam izabrala biti učiteljica.
Kako su izgledali Vaši počeci rada u školi?
Nema velike razlike između prvih godina rada i danas, osim što imam malo više iskustva i koju godinu više. Naravno, bilo je promjena, ali jedno je ostalo isto – strast prema pozivu. Iako sam početkom rujna napunila 25 godina rada u školi, još uvijek s istim žarom ulazim u učionicu. Osluškujem potrebe svojih učenika i pokušavam, u duhu današnjice, odgovoriti na njih. Svaka nova generacija je novi početak. I to me čini sretnom i zadovoljnom.
Smatrate li da je današnji školski sustav bolji ili lošiji u odnosu na protekla vremena?
Ne bih ja to nazvala ni boljim ni lošijim školskim sustavom. Svako vrijeme nudi nove izazove, prirodno je da se događaju promjene i one su za mene uvijek dobrodošle. Dok sam ja išla u osnovnu i srednju školu, Zlata, Kata, Drago i ostali bili su izvor informacija, posrednici između nas i sadržaja u udžbeniku, uz poneku dodatnu knjigu iz knjižnice ili, ako ti se posreći, neku drugu literaturu koju si danima tražio. Pred učiteljima današnjice stoje brojni izazovi. Imamo velika očekivanja od sebe samih, mi od roditelja i učenika, a također i oni od nas. Svakako moramo nuditi današnjim generacijama ono što pripada njihovom vremenu. Prosvjetni djelatnici trebaju biti podrška jedni drugima, a svakako očekujemo razumijevanje i pomoć resornog ministarstva i društva u cjelini.
Je li društvo u potpunosti svjesno važnosti uloge učitelja, s obzirom na to da su, nažalost, često prisiljeni svoja prava tražiti na ulici?
Uloga učitelja u društvu je iznimno važna i to nije obična floskula. Već sam prije spomenula kako je današnji učitelj svakodnevno izložen različitim izazovima i od njega se očekuje da na njih odgovori pravedno, na vrijeme i korektno. Želimo, hoćemo, ali koliko smo u mogućnosti odgovoriti tim zahtjevima, pitam se… Obrazovanje treba biti zajednički interes svih prosvjetnih djelatnika, resornog ministarstva, roditelja i njihove djece.
Na Vaše pitanje o traženju prava na ulici, umjesto odgovora, citirat ću razredna pravila koja su moji učenici predložili i usvojili: „Odgovorno se ponašamo na svom radnom mjestu“, „Poštujemo jedni druge“, „Nesuglasice rješavamo razgovorom“. Učimo od djece, a mi smo uvjereni da društvu više koristimo u učionici, nego na ulici!
Iz Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić ispratili ste brojne generacije. Koliko Vam znači kada danas susretnete neke od učenika, koji su postali akademski obrazovani građani?
Da, ispratila sam brojne učenike, mlade ljude na njihov životni put. Nemoguće je riječima opisati što mi i koliko znači susret sa svakim od njih. Drago mi je čuti i vidjeti da su zadovoljni onim što su oni sami postali ili žele postati i u tome ne posustaju. Iznimno sam ponosna na svakog od njih. Prve generacije već su ljudi koji imaju svoje obitelji, svoju djecu, svoje karijere… Prelistavajući albume fotografija rado se vratim u mislima među njih u školske klupe. Predivna su to sjećanja. Svima šaljem velike pozdrave!
Zašto je za dobar uspjeh važna suradnja učitelja s roditeljima?
Suradnja učitelja i roditelja je iznimno važna od samih početaka uključivanja djeteta u školski sustav. Obitelj je primarna u životu djeteta, a uloga roditelja je nezamjenjiva. No, kada učitelj ulazi u život djeteta, istovremeno dobiva važnu ulogu. Stoga je bitno da učitelj i roditelj razviju prijateljski odnos, usmjeren na dijete i razvoj njegovih potencijala. Dijete treba podršku, ohrabrenje, pravila i granice. Jedino tako može rasti i izrasti u čovjeka sposobnog za izazove koje mu život nudi. Često uključujem roditelje kao suradnike u nastavnom procesu kako bi i oni i njihova djeca shvatili kako škola i obitelj nisu dva odvojena svijeta s različitim zadaćama nego „dvije strane iste medalje“.
Izvannastavne aktivnosti poželjne su za poticanje kreativnosti kod učenika. Provode li se u dovoljnoj mjeri u školi u kojoj radite?
Izvannastavne aktivnosti su prvenstveno važne za poticanje samopouzdanja i socijalizaciju. Mi smo kao škola duboko svjesni kako nedovoljno prostora imamo za organizaciju izvannastavnih aktivnosti u njihovom osnovnom obliku (učenici putnici, rad u dvije smjene, manjak raspoloživog prostora), ali zato dosta vremena posvećujemo organizaciji različitih aktivnosti. Trenutno smo u pripremi niza aktivnosti kroz cijelu školsku godinu kako bismo dostojno proslavili 40 godina postojanja naše škole. Vjerujem da će i Vaš list biti usmjeren prema tim aktivnostima.
Što biste poručili budućim generacijama učenika i učitelja?
Poruka i jednima i drugima jest da svakodnevno rade na sebi i uvijek streme ka višim ciljevima, da se natječu sami sa sobom i time podižu ljestvicu kvalitete svoga rada i života, te da nikad ne odustaju biti bolja verzija sebe.
Vjerujem u rad, vrijeme i razumijevanje koje učitelji svakodnevno ulažu i sebe nesebično daju u napredak svojih učenika, prkose mnogobrojnim izazovima i kako zajedno činimo puno dobrih stvari. A najvažnije od svega je svako mlado biće koje nam je povjereno učiniti sretnim, zadovoljnim i čestitim čovjekom.
I sretan nam naš dan – Dan učitelja!
Razgovarala: Antonela Marinović Musa / Dnevni list
