Upravo time vode se braća Bruno i Slaven Granić iz Ljubuškog, vlasnici preko 30 medalja za ekstra djevičansko ulje.
Maslinik, koji se nalazi na obiteljskom imanju na Staroj Teskeri, već godinama pomno uređuju i održavaju, stoga i ne čude priznanja koja dobivaju na raznim promotivno-ocjenjivačkim izložbama.
O njima, ali i ostalim korisnim informacijama vezanim za maslinarstvo, Bruno je govorio za Dnevni list.
Na manifestaciji „Dani mladog maslinova ulja u Dalmaciji“, koja je 17. prosinca održana u Vodicama, osvojili ste drugo mjesto sa sortom istarska bjelica. Jeste li očekivali ovakav uspjeh?
Svaki maslinar koji se kvalitetno bavi maslinarstvom očekuje ovakav uspjeh. Međutim, samo rijetki uspiju, jer je u današnje vrijeme konkurencija izrazito jaka i kvalitetna. Ove godine na natjecanje je pristigao čak 361 uzorak maslinova ulja, te smo u tako velikoj i jakoj konkurenciji uspjeli za sva četiri ulja dobiti zlatnu medalju. Izuzetno smo zadovoljni s tim rezultatom!
Maslinarstvom se bavite više od deset godina. Kako je počela vaša priča, odnosno kada ste spoznali da je ljubuško podneblje idealno za uzgoj ove biljke?
U ovom poslu smo već jedanaest godina, a sve je počelo od želje da imamo jedan manji maslinik za svoje potrebe. Ubrzo smo se zaljubili u maslinarstvo i maslinova ulja, a prvi rezultati koje smo ostvarili, pokazali su da stvaramo ulja vrhunske kvalitete. Najkvalitetnija ulja su iz rubnih područja uzgoja, a ljubuško podneblje je upravo takvo. Naša ulja odlično prolaze na natjecanjima, posebno ako uzmemo u obzir to da nam je konkurencija Hrvatska, kao najbolja maslinarska zemlja na svijetu u zadnjih sedam godina. Možemo biti ponosni na ulja koja proizvodimo, jer su po kvaliteti u svjetskom vrhu.
Koje sorte prevladavaju u vašem masliniku?
Ukupno imamo 600 stabala na površini od 2,5 hektara. Najviše je oblice (260 stabala), zatim leccina (100 stabala), istarske bjelice (100 stabala), levantinke (80 stabala) i ascolana (60 stabala).
Podizanje nasada nije nimalo lagan posao. Na što je potrebno posebno obratiti pažnju?
Priprema tla izuzetno je zahtjevan i skup posao, pogotovo kada je kamenit teren u pitanju. U takvim situacijama kvalitetna priprema moguća je samo uz pomoć bagera i freza za mljevenje kamena. Također, bitna je kvaliteta i sortiment sadnog materijala.
Kako ocjenjujete proteklu sezonu i tko vam pomaže oko radova u masliniku, osobito u vrijeme berbe?
Što se tiče radova u masliniku, većinu poslova obavljamo brat i ja, a u vrijeme berbe pomažu nam i prijatelji.
Protekla sezona bila je izuzetno zahtjevna zbog suše kakva se ne pamti. Mnogi maslinari su mislili kako neće ni biti berbe, jer je plod bio sitan ili ga je stablo odbacilo. Srećom, jesenske kiše su napunile plod i spasile berbu, iako je suša smanjila kvalitetu ulja. To je vidljivo i po rezultatima iz Vodica. Manje od 80 posto ulja je u kategoriji ekstra djevičanskih, dok je proteklih godina bilo preko 95 posto.
Možemo reći kako je ova sezona enigma i za najveće maslinarske stručnjake i znanstvenike.
Uzgoj maslina postao je trend i posao od kojeg se u Hercegovini, kako kažu maslinari, može pristojno živjeti. Slažete li se s navedenom konstatacijom?
Da, ali pod uvjetom da imate barem 500 stabala maslina, da ste spremni raditi i ulagati barem 10 godina do prve ozbiljnije berbe, ali i da imate vodu za zalijevanje. Ona je osnovni preduvjet za ozbiljno bavljenje maslinarstvom.
Nagrada u Vodicama samo je jedna u nizu njih koje ste dobili za kvalitetno ulje. Što biste posebno izdvojili?
Već sedam godina sudjelujemo na natjecanjima i uglavnom dobivamo zlatne medalje (30 zlatnih, 2 srebrne i 1 brončana) za ekstra djevičansko maslinovo ulje. Ipak, najvrjednija nagrada koju bih izdvojio je proglašenje ulja oblice šampionom natjecanja u Vodicama 2020. godine.
Maslinarstvo je, vjerujemo, vaš izbor i u budućnosti. Postoje li još neke kulture koje uzgajate ili kojima se planirate posvetiti u idućim godinama?
Maslinarstvo ostaje i dalje naša strast, a u budućnosti planiramo proširiti postojeći nasad.
Razgovarala: Antonela Marinović Musa