Susretu su nazočili i dijecezanski ravnatelji: mons. Vlado Lukenda, preč. Pavo Šekerija, don Tomislav Ljuban i don Josip Tadić. Svojim prisustvom počastili su nas i naši misionari koji su prije djelovali u misijama, a sada su na službi u raznim mjestima i župama. To su Don Marko Kutleša, don Drago Bevanda, s. Samuela Bešker, s. Andrea Bulut i fra Ferdo Boban. Pored njih susretu je nazočio i don Bernard Marijanović naš misionar koji je u misijama u Tanzaniji, zajedno s don Velimirom Tomićem, a trenutno se nalazio na odmoru. Najviše nas je razveselio dolazak četiriju sestara Majke Terezije koje djeluju u Banja Luci, jedinoj kući Majke Terezije u BiH: S. Michala MC, s. Nelsia MC, s. Alodina MC te s. Maria Kolbe MC i jedna časna sestra iz reda sestara maloga Franje koja je iz Kenije, s. Immaculata. Ona se trenutno nalazi u Mostaru kod sestara franjevki gdje uči jezik, a nakon toga naša biskupija će joj financirati studij medicine. Na poziv don Ivana Štironje Susretu su se u popodnevnom programu pridružili i mladi iz župa naše biskupije, te pastoralni suradnici sa svojim župnicima. Tu su bile mostarske župe: Marija Majka Crkve-Katedrala, Sv. Ivan apostol. i evanđelist, Sv. Petar i Pavao, te župe: Svi Sveti – Aladinići, Presveto Trojstvo – Blagaj-Buna, Uzvišenje BDM – Dračevo, Sv. Ante Padovanski – Humac, Sv. Ilija Prorok – Stolac, Sv. Petar i Pavao – Kočerin, Presveto Srce Isusovo – Potoci, Presveto Srce Isusovo - Studenci i Sveti Mihovil Arkanđeo – Tomislavgrad. Iz naše župe to su bili Marija Raše, Lucija Milićević i Bernard Lauc.
Susret je započeo predstavljanjem sudionika koji su izlagali razne teme o misijama, svojim iskustvima i o tome što mi kao župni suradnici u našim župama možemo učiniti za misije. Valja naglasiti da smo svi mi po svom krštenju postali misionari koji svojim životom trebaju prenositi Kritove riječi gdje god se nalazili. Sestre Majke Terezije opisale su nam svoje misije u našoj zemlji tj. njihovom gradu Banjoj Luci, opisivale kako provode svoj dan, svoj poziv da postanu misionarke i zašto baš tog reda. Naši bivši misionari opisali su s lijepim sjećanjima svoja misijska djelovanja po Africi, Albaniji itd. Pričali su kako su se oni odvažili misionarski poziv te da je to najljepše razdoblje njihova života koje im nedostaje. Posebno se naglašavala razlika u misijama koja je potrebna Africi kao i Europi. To su duhovne i materijalne misije. Ne može se reći koja je od tih važnija, ali nažalost znamo da je Europi u zadnje vrijeme potrebno puno duhovnih misija. Sve više smo svjedoci da se na Zapadu crkve prodaju zbog manjka svećenika te tako sve više manjka vjernika. Naši misionari pričali su nam o velikoj razlici između vjere u Europi i vjere u Africi u kojoj vjernici svim svojim srcem vole Boga i to pokazuju svojim životom i djelima. Jedan od njih je ispričao zgodu kada je pitao jednog mladića da li je ljut na Boga jer taj dan nije ništa jeo. On mu je sa osmjehom na licu odgovorio da mu je dovoljno što mu je Bog podario sunce koje ga grije. Misionari su željeli u nama nazočnima potaknuti sve veću ljubav prema misijama, ukazivali na važnost misija i onoga što mi možemo učiniti za misije te naglasili molitvu koja je važnija financijske pomoći. Susret se nastavio svetom misom u 17 sati u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova koju je predvodio generalni vikar naše biskupije don Željko Majić. On je svoju propovijed započeo time da mu je bilo teško prihvatiti propovijedati o misijama pred tolikim brojem misionara. U svojoj propovijedi on je također naglasio važnost duhovnih misija u Europi. Pozvao je sve nas i prisutne vjernike župe da i mi budemo misionari pozvani propovijedati i ondje gdje je teško, a ne samo za lijepim mramornim oltarima i ambonima, nego ondje gdje je najpotrebnije. Završnim susretom u Emausu don Ivan Štironja zahvalio se svima na dolasku i svojim izlaganjima te pozvao nas mlade da budemo misionari u svojim župama, molimo za naše misionare te naglasio da se nada kako ovo neće biti posljednji ovakav susret.
Bernard Lauc/Župa Studenci
