Svako jutro i navečer, vlasnik goveda obavlja mužu i prodaje mlijeko i sir. Pomisli kako je ne tako davno, skoro svaka kuća imala po jednu, a netko i dvije krave ili neku drugu životinju. Danas je situacija u potpunosti drugačija - stočni fond je značajno reduciran, gotovo ga i nema. Kako ne, kad prema podacima gospodarske komore za 2012. godinu uvezeno je mlijeka, vode, mesa, vina, brašna, voća - 800 milijuna KM, a izvezeno navedenih namirnica svega 57 milijuna KM, ili ukupno hrane u vrijednosti 2 milijarde KM. Koliko ovakvih, navodno američkih ili kanadskih goveda, može biti prisutno u našim sve zapuštenijim i neobrađenim poljima. Međutim, isto tako nedavno su uočene neobične koze na lokaciji ispod Buturovice. U prvi mah bile su nalik na divokoze koje su došle iz pravca Biokova, no kasnije smo saznali da već dvije godine ovim brdom luta napušteno stado koza koje je skoro podivljalo. Ne bi nas trebalo čuditi i da se u našem kraju pojavi i krupna divljač poput jelena ili srndaća.
Prisjetimo se, da su ne tako davno, na ovom području obitavale navedene divljači. Zadnji jelen koji je ubijen spominje se 1867. godine u Vitinjskom polju. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća, po predaji, Ljubuško polje i brda su bila obrasla gustom hrastovom šumom pa su tako naši preci pričali da se moglo "s grane na granu" doći do Francuske ceste koju je sagradio Napoleon početkom 19. stoljeća. Zbog potreba ratnih troškova tadašnja vlast je davala zemlju na obradu te su naši preci, koji su nekada živjeli u okolnim mjestima, krčili šumu i tako se stanovništvo naglo množilo i naseljavalo ove prostore. Primjerice selo Radišići je 1743. godine imalo svega pet obitelji, a 1768. godine 11 obitelji. Osim toga, Rizvanbegović je proveo prvu agrarnu reformu i izveo melioraciju polja oko Trebižeta. U tom periodu potiče se sadnja duda, šipka, masline, smokava ili riže, a svakako i duhana. Kasnije je austro – ugarska vlast značajnije poticala razvoj poljoprivrede te izgradnju infrastrukture. Danas, kako vidimo, mladi napuštaju ovaj kraj, a starijim osobama treba sve više staračkih domova. Dobro je da se netko sjetio da na ovakvim poljima bar i ovakva stoka bude prisutna, a nama ostaje nadati se da će nam sutra biti bolje i da će netko obrađivati naša polja. Dao Bog da bude tako.
Mr. sc. Branko Rogić/Bolji Ljubuški
