Naime, Pavićević je radni vijek započela u Sarajevu gdje je radila osam godina, a po preseljenju u Ljubuški nastavila je djelovati u danskoj organizaciji Red Barnet. Od 1995. godine uposlenica je Dječjeg vrtića Ljubuški, gdje kao odgajateljica radi sa sestrom blizankom Slađanom Meljanac. Zanimljivo je kazati kako je ovaj poziv odabrala i njihova sestra Kornelija Lozo, koja obnaša ulogu ravnateljice Dječjeg vrtića Imotski. Želimo im uspjeh i ustrajnost u daljnjem radu!
Posao odgajatelja zahtijeva puno ljubavi, tolerancije i strpljenja. Kakva su Vaša iskustva, s obzirom na to da već godinama radite s vrtićkom djecom?
Da, za ovaj posao potrebno je mnogo strpljenja, tolerancije i ljubavi i to je ono što se ne može naučiti tijekom studija. Volim reći da je ovo što radimo poziv, odnosno naša misija koju trebamo njegovati i pokušavati nalaziti nove metode i obogaćivati svoje iskustvo.
Kako izgleda jedan radni dan odgajatelja?
Jedan radni dan odgajateljice je, mogu reći, ispunjen različitim aktivnostima. Počinje dolaskom naših najmlađih, prilagodbom na novi prostor i drugu djecu. Tu je i rad u grupama, zajednički obroci, spavanje, aktivnosti vani kada je lijepo vrijeme i slično. Važno je prilagoditi dan potrebama djece koje nisu uvijek iste.
Koje su metode u odgojnom procesu pokazatelj uspješna rada i odnosa odgajatelj-roditelj-dijete?
Da bi trokut između djeteta, roditelja i odgajatelja bio uspješan važno je imati otvorenu komunikaciju. Dijete treba biti u središtu uzimajući u obzir sve njegove posebnosti, karakter i okolinu u kojoj raste. Roditelji, pak, trebaju vjerovati odgajatelju, ali i svojim primjerom svjedočiti djetetu životne vrijednosti.
Priprema djeteta kod kuće od važnosti je prilikom upisa u vrtić, kako bi dijete na najbolji način prihvatilo svoje vršnjake, novu okolinu… Što biste savjetovali roditeljima?
Polazak djeteta u vrtić često je stresno razdoblje, kao i priprema za to. Mladi roditelji često ističu kako im je teško odvojiti se od djeteta, a dijete na neki način želi i zahtijeva mnogo pažnje koju roditelji ponekad ne mogu dati u punom smislu zbog užurbana načina života. Ono što bih savjetovala roditeljima jest da prije polaska u vrtić dijete upoznaju s prostorom, objasne mu gdje će boraviti i zašto. Također, važno je reći im da to mogu učiniti bez roditelja, da će učiti biti samostalni i tako steći prijatelje. Proces prilagodbe zna biti pun suza i odbacivanja, no to je sasvim prihvatljivo.
Vaš posao nije samo „igra“, kako to možda pojedinci misle. Svakodnevne pripreme, edukacije, razgovori s roditeljima, također su zadaće koje obavljate. Je li ponekad teško odgovoriti svim tim zadacima?
Iako ovo zanimanje nije nimalo jednostavno jer uključuje mnogo priprema i učenja, ako ga volite, zaista nije teško. Važno je kreirati atmosferu dobre suradnje s upravom, kao i s kolegicama i roditeljima. Ako to uspijevate, zaista uživate u poslu.
Rad u vrtiću danas i nekada – što se promijenilo?
U odnosu na ranije, raditi danas u vrtiću je mnogo zahtjevnije. Međutim, nove metode, načini rada i napredovanje struke su ono što olakšava rad ako koristite sve te resurse.
Koje su dokazane prednosti upisa djece u vrtić?
Prednosti upisa u vrtić su razvijanje komunikacijskih vještina, proces socijalizacije, jačanje imuniteta, kao i razvoj emotivne inteligencije.
Obavljate ovaj posao s potpunom predanošću i odgovornošću. Na što ste posebno ponosni?
Trudim se živjeti ovaj poziv i u skladu s tim biti predana. Posebno sam ponosna na mnoštvo generacija u čijem odgoju sam sudjelovala. Sresti tu djecu kasnije, kada su već formirane osobe, najveći je dokaz da je moja misija ispunjena. Zadovoljstvo i zahvala roditelja i uspješnost djece pokazatelji su rada jedne odgajateljice.
Razgovarala: Antonela Marinović Musa / Dnevni list
