Zahvaljujući tim hrabrim, odlučnim i mudrim ženama očuvana je toplina rodnih ognjišta te su stasale generacije njihovih potomaka, na ponos cijelog kraja i naroda. Nažalost njihova uloga u životu prvenstveno hrvatskoga naroda desetljećima je prešućivana ili joj se nije dovoljno davalo na važnosti. Stoga, iskreno preporučujemo ovu inicijativu da se, koliko je moguće, na svekolik način skrene pozornost javnosti i trajno očuva uspomena za budućnost.
Isto tako podsjećamo na rad akademskog kipara Stjepana Skoke pod nazivom „Spomenik majci“ koji na simboličan način 2020. godine podiže Grad Ljubuški, vrhunsko umjetničko djelo koje će nedvojbeno opravdati očekivanja te postati simbolom i snažnim umjetničkim doprinosom u Ljubuškom ali i u BiH, Europi i svijetu. To je ujedno i priznanje svim neustrašivim majkama – hrabrim ženama, njihovu dostojanstvu i jednom povijesnom vremenu.
Ovo je publikacija koja će pobliže nastojati prikazati Ljubuškom i široj javnosti ovu prešućenu priču hrvatskog naroda. Priča je to o tri rata u jednom stoljeću koja ne bi smjela pasti u zaborav, skida se taj zaborav i oživljava događaje i njihova presudna značenja.
Da se ne zaboravi
Događaji koji pokazuju veličinu tragedije i smisao žrtve žena, majki, roditeljica te udovica II. Svjetskog rata i poraća iz Ljubuškog. Bez muževa je ostalo 758 žena, a 2.227 djece bez očeva. Teško siromaštvo, samozatajnost i trpljenje bili su njihova stvarnost i svakodnevnica. Njihova djeca nisu smjela govoriti tko im je bio otac, kojoj je vojsci pripadao, gdje je poginuo. Čuvamo sjećanje na majke s djecom siročadi – čiji su muževi i očevi poginuli kao pripadnici tadašnje hrvatske vojske, koje Ljubuški i šira javnost doživljava, poštuje i ne zaboravlja.
Danas njihovi potomci, institucionalno okupljeni oko Udruge potomaka udovica II. Svjetskog rata i poraća, Ljubuški, koje su izgubile svoje najbliže srodnike (roditelji, supružnici, braća i sestre, rođaci i dr.) u II. Svjetskom ratu održavaju sjećanje na žrtve II. svjetskog rata i poraća, zagovaraju poštivanje ljudskih prava i vladavine demokratskih institucija, potiču istraživanje istine o žrtvama II. svjetskog rata i poraća, kao promicatelji ljudskog dostojanstva pitaju se i mole.
Svjedočanstva potomaka ratnih i poratnih stradalnika
Okvir u kojemu je smještena priča je grad Ljubuški, hercegovačko, bosansko i hrvatsko ozemlje s povremenim refleksijama na Europu i svijet. Ispovijest onih koji još uvijek tragaju za najmilijima. Stilistička paradigma koja riječima i slikom kondenzirano ispisuje punokrvnst više autorskih, akademskih, stručnih znanstvenih i inih senzibiliteta. Za mlađe naraštaje bit će to planetarni scenarij sredine i kraja XX. stoljeća te početak trećeg milenija. Za starije obnova uzbuđenja, tuge i velike žalosti, scenarija koji ih je već dvaput obuzimao pa se potisnulo u memorijske arhive. Za mlade čitatelje bit će to otkriće svijeta, a za starije povratak tom svijetu, njegovim dramama i protagonistima.
Dramska je to priča za filmsku vrpcu
Publikacija koja obuhvaća više desetljeća njihovog i našeg života učini vidljivim paralelizam zbivanja, zbir osobnih i povijesno-objektivnih intenziteta koje organizira lapidarnim tekstualnim blokovima s obiljem korespondentnih ilustracija te tako osvijetli sveukupni društveni prostor; socioloških, političkih, umjetničkih i inih fenomena, uz seriju portretiranih prisutnosti relevantnih i manje relevantnih osoba, vremenu opterećenu povijesnim nasljeđem, ideološki monizmom, ljudskim patnjama, kao i uznositijima istine i ljepote.
Urednika publikacije, kao aktera i svjedoka u pojedinim povijesnim epizodama dijelovi knjige prikazuju kao vezni ton subjektivnog sloja u smislu opservacije lucidne rezonance.Uzbudljivo je to subjektivno psihičko vrijeme u korelacijskom pulsiranju objektivnog vremeplova.Stoga biće povijesnosti influzira i tijek svjetskog događajnog krajolika koji gradi komunikacijsku sliku autentičnih interakcija unutar jednog stoljeća. Časna publikacija, organizacija materijala je precizno vizualne jasnoće prihvatljiva i istraživačima povijesnih zbivanja „atraktivna“ za filmsku vrpcu, čestite evokacije i nagovor u potrazi za uzorima duha
vremena skoro jednog stoljeća. Tako dolazimo do samog temelja uredničke stilističke paradigme koja riječima i slikama kondenzirano
ispisuje i oblikuje punokrvnost uredničkog senzibiliteta i života. Naime, radi se o publikaciji koja je pripremljena u okviru projekta “Kultura sjećanja”, a financijski
institucije, poduzeća, donatori, sponzori i pojedinci, a implementira Udruga potomaka udovica II. Svjetskog rata i poraća Ljubuški.
Projekt kao rezultat povećanja i jačanja svijesti i unaprjeđenje znanja građana Ljubuškog o kulturno- povijesnoj baštini
Projekt kao rezultat i relativan broj povećanja promjena u ponašanju opće populacije: pojedinca, društvenih skupina, organizacija, tijela vlasti ili društva u cjelini. Ovu monografiju podržali su mnogi kao važan i formativan dio života njihove djece i bližnjih, kao alma mater koja ih je općeljudskim vrijednostima i znanjem “zadojila“ i dala im intelektualnu i duhovnu snagu, kako bismo kolektivno pamtili, kako bismo materijalizirali sjećanje i kako bi ono živjelo i kada ne bude nas koji se sjećamo.
Bolji Ljubuški
