Očekivano, i ovogodišnja manifestacija privukla je velik broj građana koji nisu skrivali oduševljenje pomno ukrašenim štandovima, a bila je to prigoda da kupnjom proizvoda doniraju svoje dobrovoljne priloge.

 

 

Među štandovima koji nam je posebno zapeo za oko je onaj za koji su bili zaslužni učenici i djelatnice Osnovne škole Tina Ujevića u Vitini. Jedna od učiteljica s kojom smo razgovarali o pripremi za ovaj događaj, Sandra Granić, kazala nam je kako su se svi maksimalno potrudili da svečanost protekne u najboljem redu, ali i da se istakne njezina zabavna i edukativna svrha.

 

Granić je, naime, učiteljica 2. i 5. razreda PŠ Vojnići te je već dugi niz godina djelatnica škole u Vitini.

 

„Unazad desetak dana, skupa s ostalim učiteljicama iz PŠ Vojnići, Grab i Šipovača (Sonja Granić, Andrijana Bebek, Anđela Barbarić, vjeroučiteljica Ivana Bebek, Vikica Bebek, Ivana Vegar, Ivana Majić, Vesna Vukojević, Marija Zadro i Vesna Čičak) pripremala sam se za ovu manifestaciju. Djeca su također sudjelovala, njih 39. Kao i obično, roditelji su uvelike pomogli svojim donacijama (kolači, starine, povrće, voće, domaći alkohol, razne prerađevine, džemovi, sokovi i sl.). Bez njih ništa ne bi bilo izvedivo. Čak su i prijevoz osigurali, iz Vojnića Romilda Ćutuk, a iz Graba Antonija Hrstić. Zahvaljujem u ime svih kolegica koje su sudjelovale i našoj ravnateljici Korneliji Biško koja je bila otvorena za svaku suradnju, čak i financijsku podršku“, kazala nam je Granić, istaknuvši zadovoljstvo prikupljenim sredstvima namijenjenim u humanitarne svrhe.

 

Na štandu je bilo zaista svega onoga što čini poveznicu s Danima kruha i zahvalnosti za plodove zemlje – voća i povrća, začina, kolača, peciva, kruha ispod sača, pletiva, aranžmana od korubine…

 

„Pekli su se i hercegovački uštipci, za što je bio zaslužan Dražan Milićević i asistent Mario Pavlak. Također, izložili smo i stare predmete, kako bi se dočarao dašak vremena naših baka u ovo doba godine. Najveća nagrada nam je radost i osmijeh na licu naše djece, kao i ponos djece i nas samih na trud i rad te pripadnost mjestu koje puno toga može dati i pokazati“, istaknula je Granić.

 

Na upit jesu li učenici dovoljno educirani o plodovima koje nam daje zemlja, naša hraniteljica, naša sugovornica kazala nam je kako učitelji s njima razgovaraju te ih svakodnevno uče, a povratna informacija je uglavnom da i nisu bili baš previše upoznati s onim što bi trebali znati.

 

 

Ovaj razgovor bio je prilika da se dotaknemo i siromaštva u svijetu, aktualne teme o kojoj se svakim danom sve više govori i piše. Upravo zato jako je važno probuditi svijest kod djece o siromaštvu.

„U vremenu smo kada su kontrasti između bogatih i siromašnih sve veći, a siromaštvo kao deficit materijalnih dobara sve češća je pojava. Zato im stalno govorimo da ne bacaju hranu i da se ne razbacuju. Međutim, Zapad nam nameće nekakve iskrivljene vrijednosti, koje kroz neki brzi rok stignu i kod nas. Onda se divimo bogatstvu, nemoralu… Mi kao učitelji zaista s njima puno pričamo i pokušavamo ih izvesti na pravi put, na ispravno razmišljanje, da cijene sve što imaju“, zaključila je Granić.