U najtežim trenucima oskudica, siromaštva i tijekom ratnih vremena, lokalno stanovništvo za hranu je skupljalo puno toga: žir, glog, smirku, kostriš, zovu, komorač, šparogu, kuku/bljušt, maslačak, borač, lavandu, kadulju, melisu, tušt, mirtu, stolisnik, pastrnjak, maginje, pasji luk, kesten, oskorušu, divlju blitvu, trputac, sljez, murvu, kiselicu, koprivu, krasuljicu, tratinčicu, divlji mak, divlji radič, dobričicu, hmelj, medvjeđi luk i neke druge samonikle biljke, odnosno njihove dijelove - list, stabljika, plod i korijen.

Nadzemni dio mladog bilja najukusnije je pripremiti na salatu, a malo starije biljke je bolje pripremiti blanširanjem ili kuhanjem. Svježe ubrano bilje se osim salate, može koristiti za "bojanje" (u zelenu boju) i nadijevanje tijesta, pripremu variva, krem juha, aromatičnih namaza, pripremu slatkog, džemova, pekmeza, čajeva ili općenito za začinjavanje jela, peciva, kolača te slanih i slatkih jela.

Samoniklo bilje se može pripremati na razne načine s dodatkom maslinovog ulja, bibera, soli, bijelog luka, ali i s jajima, sirom, tjesteninom, krumpirom, šunkom, slaninom, mesom, ribom koji se posebno dobro kombiniraju s divljom rukulom/rikulom, šparogama, komoračem, sljezom, pasjim lukom, cikorijom, koprivom, maslačkom, divljom blitvom, bljuštom/kukama, kostrišem i drugim zeljem po želji.

Najbolje ga je koristiti dok je svježe ubrano jer brzo vene i gubi aromu. Ako ga želimo spremiti i koristiti tijekom cijele godine, najbolje ga je blanširati u kipućoj vodi, zatim naglo ohladiti u hladnoj vodi s kockicama leda (da zadrži zelenu boju), dobro ocijediti pa ga tako smrznuti. Ako se izmiksa, ta kaša se poslije može dodavati u krem juhe, razne nadjeve, umake i sl.

Vremena se mijenjaju pa upotreba samoniklog bilja u prehrani postepeno izlazi iz zaborava sadašnjice, postajući tako sve veći hit i u gastronomskoj ponudi ovog podneblja.

Probojska orhideja