Jezik izražava uvriježene društvene slike i vrednovanja određenih pojava i određenih skupina, a steretotipi u jeziku odražavaju identitet društva kao cjeline, bez obzira na individualne razlike u mišljenju, rekla je za Hinu Irena Miloš, znanstvena suradnica na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, autorica teksta na tu temu u prvom broju nedavno pokrenutog časopisa tog instituta, "Hrvatski jezik".
U obiteljsko-rodnom području puno je jezičnih stereotipa, no 'baba' i 'deda' posebno su zanimljivi jer postoji cijelo gnijezdo tih izraza, od onoga 'voziš kao baba' ili 'sve znaš kao prava baba' do 'visibabe' ili pridjeva 'bapski' kao nečeg ružnog i staromodnog, dok 'djedovski' sugerira nešto pozitivno, pokroviteljsko, zaštitničko ili naslijedno, napomenula je.
Objasnila je kako 'baba' ima stereotipno značenje osobe muškog ili ženskog spola koja loše vozi, ali i koja se bavi ogovaranjem, dok je 'deda' muškarac starije životne dobi koji je svima simpatičan, "pogotovo ako u poznim godinama još i vozi".
Po njezinim riječima, u hrvatskom standardnom jeziku postoji još nešto što "pedantnom oku" smeta jer kvari cjelinu, a to su mocijski parnjaci, parovi muškarac vršitelj radnje - žena vršiteljica radnje, kojih zbog tradicionalno 'muških' zanimanja u nekim slučajevima ponekad niti nema.
Lako ćemo zaključiti da su parovi riječi kuhar i kuharica, frizer i frizerka, no tko drži blagajnu, a tko udicu, kako glasi ženski rod imenice kupac i imenice ribič, a kako nazvati ženu koja radi u rudniku ili roni, zapitala se Miloš. Mogli bismo to riješiti sufiksom, ali teško će se naći potvrda te riječi u svakodnevnoj upotrebi, ustvrdila je, izdvojivši kao pozitivan primjer u tom smislu riječ 'akademkinja'.
Unatoč napretku društva, emancipaciji žena ili pak jednostavnoj činjenici da živimo u 21. stoljeću, ti su se jezični stereotipi zadržali do danas, a moguće ih je iskorijeniti tek kada se promijene društveni stereotipi.
Ako nema stereotipa u društvu, nema ga ni u jeziku, no jezik se mijenja pa ćemo možda neke stereotipe i prevladati, napomenula je Miloš, zaključivši da s jezikom treba biti oprezan jer "riječi možda i odlete, a napisano ostaje - da društvo može znati kakvo je bilo i kakvim postaje".
HINA/laudato.hr