Teško će se Zdravko Mamić ikada umoriti prozivajući Zvonimira Bobana. Posljednja optužba, izrečena u ponedjeljak, ide u smjeru da je Boban taj koji stoji iza "generacije '97", koja je javno krenula u rušenje aktualne Dinamove uprave. Zašto se, međutim, Boban tako često nalazi na putu Zdravka Mamića?

- Lopovi mi viču da sam lopov, pederi govore da sam homoseksualac, a hulja mi govori da sam urotnik. Tako to valjda ide u našoj lijepoj maloj zabiti koju bez obzira na sve volimo i živimo. Ovim putem zahvaljujem Dinamovoj Skupštini, prvacima iz Izvršnog odbora te svim državnim tijelima koji nam godinama omogućavaju da imamo hrvatsku dvorsku ludu. Takvo što si ni jedna normalna država ne može priuštiti. Svojom razmetljivošću i duhovitošću olakšava nam svakodnevnicu.

Vidimo da ste puni sarkazma kada je Mamić u pitanju. Stječe se dojam da se Mamić vas očito pribojava?

- Odrastao sam na imotskom kamenu i zagrebačkom asfaltu, uglavnom na ulici i žao mi je što me jedan pravi uličar smatra čovjekom bez hrabrosti i spletkarošem. On će ostati naš dobrotvor i moj idol, pravi junak našeg doba, a ja se nadam da ću prestati biti njegova vjetrenjača. Zbog svega toga ne treba imati straha od mene.

Možemo li o vašoj mogućoj povezanosti sa Šimićem, Šokotom, Marićem i Bišćanom?

- Ti dečki, kao i većina normalnih ljudi, žele neke promjene u Dinamu i to je sasvim legitimno. Njihova je ideja plemenita, oni imaju dobru volju i vodi ih ljubav prema Dinamu.

Ima li nade da i vi svojim povratkom u hrvatski nogomet pomognete njegovu ozdravljenju?

- Jasno da je moja frustracija što ne mogu raditi u hrvatskom nogometu golema. Na žalost, u njemu nema mjesta i za mog idola i za mene.

R. Š./sportske.jutarnji.hr/Foto: Marko Miščević