"Svaka čast nogometašima što su se plasirani na Svjetsko prvenstvo, ali uspjeh rukometaša mi je draži. To je prava reprezentacija BiH!" Tim riječima mogla bi se sažeti bosanskohercegovačka rukometna priča očima običnih građana koji su konačno dočekali da se te dvije reprezentacije plasiraju na najveće svjetske smotre. Naravno, u zemlji u kojoj se sve i svašta prebrojava, pri tome se misli i na nacionalni sastav igrača i vodstva. Rukometna reprezentacija je BiH u malom, što bi se reklo - originalni domaći proizvod. Da nije bilo Mundijala u Brazilu doček rukometaša iz Reykjavika gdje su nastup na svjetskom prvenstvu izborili protiv jedne od najboljih reprezentacija svijeta - Islanda, bio bi još veličanstveniji.
Međutim, prođimo se vanjskih efekata, držimo da su nogometaši neizravno pomogli rukometašima. Kako? Jednostavno, bacili su ih u sjenu u kojoj su se na miru mogli pripremiti. Cijenimo da je u prethodnih pet doigravanja - tri za europska, a dva za svjetska prvenstva, sportska javnost doprinosila neuspjesima. Pumpano je ozračje kroz optimizam koji ne drži vodu, kao da je BiH malte ne Francuska, dovoljno je istrčati na teren i uzeti "vizit kartu". Žrtve tog transa, odnosno javnosti koja povlađuje, a ne "otvara oči" ukazujući na slabosti i greške, bili su sami rukometaši. S okupljanja reprezentacije odlazili su razočarani. Ovoga puta nitko ih nije "zarezivao", u medijima bile su im rezervirane predzadnje stranice, odnosno minute. Međutim, to se pokazalo poučnim. Izbornik Dragan Marković uspio je valjano pripremiti reprezentaciju koja je na parketu imponirala samopouzdanjem.
U ranijim doigravanjima događalo se da igrači jednostavno "puknu", nekada i publika o čemu svjedoči prekinuta utakmica doigravanja protiv Mađarske, za svjetsko prvenstvo 2009-te. Ovoga puta bila je druga priča, bh. rukometaši su protivnika - moćni Island, natjerali da juri rezultat, a nisu izgubili glavu kad su domaćini bodreni od oko 5.500 gledatelja, 15-ak minuta prije kraja poravnali, 22:22, nastavili su igrati kao da se ništa nije dogodilo. Za hrabrost i ustrajnost - nagradila ih je i Fortuna, do tada sigurnom Hallgrimssonu desetak sekundi prije kraja iz ruku bježi lopta.
Ne kaže se tek tako - sreću treba zaslužiti, a rukometaši BiH su je ovoga puta zaslužili. Treba istaknuti još jedan važan podatak posebice imajući u vidu iskustva s aktualnog svjetskog nogometnog prvenstva, mađarski suci - Csaba Dobrovits i Peter Tajok, bili su 'djelitelji pravde' u pravom smislu riječi. Nisu podlegli pritisku - domaćeg terena i jačeg, čitaj – bogatijeg i priznatijeg, suparnika. Kad se to sve sklopilo s voljom igrača, kvaliteta bh. rukometa nikad nije bila upitna, došao je i rezultat.
bhrukomet.net
