Gledam danas video jednog nogometaša iliti fudbalera Veleža. Lik nije znao ni izgovoriti ime bolesti, protiv koje se zapravo ovdje i bori, ali eto.. Važno je snimiti klipić i zabaviti raju. I mirne je duše, vapijući za lajkovima i pogledima, zalio svoju besramnu "altruističnost". Tužno je vidjeti ove naše provincijske "zvjezdice" koje misle da će oponašajući velike face i sami postati veliki.

Druga je krajnost objavljivanje fotografija malih crnaca koji nemaju vode. Kao... Ovi se zalijevaju vodom, a oni tamo žedni. Pa šta sad? Hoće li njihov život biti bolji / gori to što ću ja otvoriti / zatvoriti česmu da mi ne curi voda? Jaštaće! Šta bi sad trebalo? Poslati bocu vode u Afriku? De bola... Okanite se lažnog moraliziranja. I pomozite čovjeku pored sebe.

Podržavam podizanje svijesti o nekim bolestima i sl., ali poplava klipova u kojima se ljudi polijevaju vodom ne kako bi podigli svijest o toj rijetkoj bolesti ili svojim donacijama pomogli ljudima oboljelim od te bolesti, nego da si malo pomaze svoju taštinu i nabildaju popularnost – maloumna je.

"Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" (židovski tesar iz prvog stoljeća).

Fra Dalibor Milas/Facebook