U ovo vrijeme Sviju svetih i Dušnog dana neće valjati ako bude samo Očenaš. Moralo bi biti još štogod uz tu krasnu molitvicu. Uz molitvu idem barem jedna svijeća i kita cvijeća. Ma što jedna, svakom pokojniku po jedna. Ali i tu se javlja problem. Zamisli grob s jednom svijećom i s jednim cvijetom. Za skromne ljude, svjesne da je to samo znak naše ljubavi, a nikako nadoknada ljubavi prema pokojnicima, znak naše molitvene povezanosti i vjere u ŽIVOT, to je sasvim dovoljno, jer broj svijeća niti cvijeća nisu znak naše velike ljubavi i vjere. Ali što ćemo?

Ostaje ono što će mi narod reći ako mi vidi samo jednu svijeću i jednu kitu cvijeća na grobu. Neće li mi prigovoriti: gledaj što štedi na pokojnom ćaći, materi, ženi, mužu… A sve njihovo uživa.

E da ustanu, što bi se brzo zaželjeli vratiti u grob. Jadna, jadna!

I tako…, jadan, jadan, nastaje trka, tko će više i tko će bolje ušareniti privremeni počinak. Kad bismo samo bili svjesni da bi oni uvijek izabrali Očenaš umjesto tona i tona svijeća i cvijeća. Zamisli, koliko bi se gladnih moglo nahraniti kada bi svatko od nas stavio na stranu iznos koliko košta jedna svijeća. Uz to, u zamjenu za svijeću jedan “Očenaš”, a u zamjenu za buket jedan “Kruhnaš”. Koliko bi se tu prikupilo “Očenaša” i “Kruhnaša” za naše drage pokojne. Mnogo! Vrlo mnogo! Znaš koliko? Koliko “Očenaša” za pokojne očeve toliko “Kruhnaša” za izgladnjelu braću. Točno toliko!

Župa Šipovaća - Vojnići