Profesor sa Agromediteranskog fakulteta u Mostaru Nezir Tanović u izjavi za Patriu kaže da tragična iskustva iz prošlih godina kod sakupljanja i korištenja u ishrani ljekovitih biljnih vrsta nameću obavezu velikog opreza.
Ovo se posebno odnosi na sakupljanje ljekovite biljne vrste sremoša (Divlji luk) čije prepoznavanje otežava između ostalog i činjenica da se sa ovom vrstom mogu naći zajedno izuzetno otrovne vrste mrazovac i đurđica koje su po morfološkim karakteristikama vrlo slične sremušu u određenom periodu vegetacije (april i maj) – kaže Tanović.
On dodaje da nivo znanja u raspoznavanju biljnih vrsta kod većine sakupljača nema znanstvenog utemeljenja na održivost rijetkih, endemičnih, ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta, a posebno na zdravstvenu sigurnost u nihovom korištenju.
Zamjene u sakupljanju ljekovitih biljnih vrsta su česte sa tragičnim ishodima. Dvojnici sremuša, prije svega mrazovac i đurđica i imaju međusobno velike sličnosti. Najveća sličnost između Mrazovca i Sremoša je u listovima i stvara zablude kod needuciranih sakupljača. Listovi sremuša su eliptično-lancetasti, zašiljenog vrha, intenzivne zelene boje, koji se pri bazi sužavaju u dugu peteljku – pojašnjava professor Tanović.
Dalje potcratava da su listovi mrazovca prizemni, izduženo lancetasti, javljaju se u proljeće.
Mrazovac cvjeta u jesen, a sremuš u proljeće, tako da je opasnost od zamjene moguća samo u ranijoj fazi vegetacije (april). Osnovna razlika je da jedino listovi Sremuša, kada se protrljaju, imaju karakterističan miris na bijeli luk. Razlike đurđice u odnosu na sremuš su uočljivije sa karakteristična dva duga ovalna lista i cvjetovima u obliku zvončića – dodao je Tanović.
Mrazovac spada u red veoma opasnih biljaka, jer sadrži supstancu "kolhicin", a posljedice trovanja ovom biljkom mogu biti fatalne, jer ne postoji protivotrov. Simptomi trovanja mrazovcem su: stomačne tegobe, mučnina, grčevi, usporeno disanje, povraćanje, problemi sa jetrom i dehidratacija organizma koju izaziva otrov iz biljke.