Da takav život traži odricanja svjedoči kratak odmor između dvije polusezone. Božićne blagdane provela je s roditeljima u Ljubuškom, a već za Novu godinu bila je u Mađarskoj. Slučajni susret i Željanine impresije o Dunaujvarosi Kohasz, svom klubu, mađarskom i francuskom rukometu.
- Dobro je bilo u Francuskoj, ali sam se na povratak u Mađarsku odlučila iz dva, tri meni bitna razloga. Prvi je svakako što sam bliže kući. U odnosu na Francusku, Mađarska je blizu, uvjeti su bolji, liga je jača, a tu je i poznavanje jezika. Za prvog boravka u Mađarskoj dobro sam naučila jezik, pa mi se nije bilo teško s francuskog kojeg sam slabije savladala, prebaciti na mađarski“, navodi bivša uzdanica Izviđača pa govoreći o svom trenutačnom klubu, ističe:
„Dunaujvarosi je jedan od jačih mađarskih prvoligaša. Prije tri godine osvojili su IHF kup, tada ih je vodio hrvatski trener Zdravko Zorko. Ove sezone ekipa je pomlađena, jesenski dio završili smo na petom mjestu imamo bod manje od Gyora koji je četvrti. Dunaujvarosi se zadnjih sezona borio uglavnom za treće mjesto. Konkurencija je jaka – Sifok, Ferencvaros i Gyor po tradiciji predvode mađarsku ligu s njima se s manje-više uspjeha, nosi moj Dunaujvarosi. Tih četiri, pet klubova predvode mađarsku ligu, u njima se radi profesionalno što potvrđuju i rezultati klubova. U Francuskoj recimo imaš dva jaka, profesionalna kluba ostali su slabiji. Uz mađarsku i francusku ligu po kvalitetu tu je rumunjska, pa onda danska, nizozemska liga…
Ima li razlike između mađarske i francuske lige?
- Ima, kao što sam već rekla u Mađarskoj se radi profesionalnije. U Francuskoj je atmosfera opuštenija, a u Mađarskoj je rukometni profesionalizam. Dosta se ulaže u sport, pa i rukomet, puno je dječjih igrališta, radi se sustavno, mislim da će u budućnosti biti jaka rukometna nacija. Pogledajte, pokazuje na sat, i tijekom kratkog odmora trener nam je dao zadatke, sat bilježi što i koliko smo radile, kontrola ha, ha, ha... Nema zabušavanja i totalnog opuštanja nego svaki dan imaš određene obveze. Ekipu sada vodi Laszlo Gyorgi, koji je bio pomoćnik Zdravku Zorku. Reklo bi se surovi profesionalizam, ali meni to odgovara“, konstatira Željana, pa dodaje:
„U svemu tome iznenađenje mi je loš plasman mađarske reprezentacije na nedavnom Svjetskom prvenstvu. Mađarice su bite tek četrnaeste, što je u odnosu na rad, uvjete i ulaganja, slab rezultat. Razmišljala sam o tome, mogu reći da Mađarice nemaju onoga sportskog inata koji je potreban za vrhunske rezultate. Valjda zato vodeće ekipe imaju po dvije, tri igračice iz balkanskih zemalja. Pored mene u Dunaujvarosu je Ćamila Mićijević koju u zadnjih sezonu, dvije muče ozljede, malo je igrala, sada se oporavlja, nadam se da će u nastavku prvenstva zaigrati. Tu je zatim Itana Čavlović iz Crne Gore. Uz te dvije visoke vanjske igračice nada se da ćemo se u nastavku prvenstva pomaknuti prema vrhu ljestvice“.
Uglavnom, nakon šestodnevnog blagdansko-prazničnog odmora Željana Stojak u svom Dunaujvarosu, odmah nakon Nove godine nastavlja s treninzima.
Piše: Dušan Musa
Izvor: Radio Ljubuški
