"... svjetina k'o svjetina. U svojoj svijesti ni sama ne zna što radi. Nikad joj nije pravo k'o kanitnu djetetu. Hoće bolje, pa jedva gore. Od kad je udrila u svijet nekakva uzočasna nova moda, svijet se unesrećio od zla jada. Kome je prije bilo dosta na dan - da živi bon-bonile k'o bubreg u loju - pola groša troška, danas mu nije (dosta) ni pet, ni šest groša. Ja ne znam šta je ovo, ni kako li je ovo. S dana u dan sve to teže i grđe. Para ti pusta bježi iz ruku k'o riba. Razmijeni sad forintu, kolik do čas nema od nje ni zuburmutiti. Pa hajde ga živi! Blagoslova nestalo u svačemu, pa i u parama. Sigurno je ukleta današnja para, zato što se je svijet već na vas mah iskvario. Nije jadni novac kriv, nego mi koji njime ne znamo upravljati. Novac je i danas k'o su i ostali novci otprije bili. Nego mi smo svemu stožina, dok nemamo kolik uncu pameti, te izdajemo za nekakve male trice grdosiju novaca, a kad tamo sve same beskorisne stvari.

Haj, bacimo sada te naklapalice, čemu nije moguće stati na kraj, pa da ti kažem što si možda prije gdje god od koga čuo:
Nije moguće da ti nije kaziv'o, kako i sada negdje pod zemljom imadu nekakve pukotine kroz koje se može ići dva čela hoda. A odasvud: ozgor, ozdol, sa svih strana pokožene su volunjskim kožama. Unutra imadu tri badnja puna puncata, k'o zataknuta, da ih nije ni'ko - koliko je taknuti-kreno. Jedan je napunjen žitom, drugi suhim mesom, a treći samikm zlatnicima. Pa će doći vakat da će ovaj badanj žita više valjati nego ova druga dva badnja! Ali do vraga, što će nam i to. Ako nemamo blagoslova ni u čemu drugomu, nećemo imati ni u bogatstvu..."

(Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena)
Priredio: M. I.