Od toponima zabilježeni su na topografskim mapama još Bašče, Blizanci, Ćesimače, Ćosovine, Glavica, Grebine, Kartaguše, Kratine, Krči, Krčići, Mobe, Novine, Stupi, Trstenjaci, Vrila i Zlatarice. U knjizi "Hercegovina" (1909.) J. Dedijer je kratko opisao demografsku prošlost Grabovnika. Piše da su tada svi seljaci bili kmetovi age Đunišlića, a drugi Kapetanovića. Ovce su izgonili na Blidinje i Ljubušu.
Selo je nastalo u 19. st. na krčevinama i štalama, uglavnom od doseljenika iz Otoka. Zbog loših životnih uvjeta veliki broj žitelja Grabovnika iselio se u bijeli svijet. Tako se od 1905. do 1913. iz njega iselilo 107 osoba, od čega 56 Mišetića, među njima dvije Mišetuše Mara i Fila, uglavnom brodom iz Trsta. Demografski egzodus vidi se i nakon Drugog svjetskog rata. Prema popisu iz 1961. Grabovnik je imao 560 žitelja, a 1991. broj je pao na 396. Na mjesnom groblju u Otunju pokopani su pripadnici sljedećih rodova: Gadže, Gavran, Kardum, Markotić, Mišetić, Tolušić, Vištica i Vukšić.
O naseljenosti u prapovijesno doba govori podatak da je na Glavici Otunj bila prapovijesna gradina u brončano i željezno doba. Omanja zaravan bila je utvrđena limitnim tumulom i obrambenim suhozidom, sačuvanim samo djelomično na istočnoj strani. Danas je sve obraslo drvećem i grmljem i ne zamjećuju se nikakvi tragovi prošlosti. Čobanice Mara Lauc, Anica i Stana Markotić i Anđa Mišetić našle su 1899. u vrtu Mije Vukšića ostavu bizantskog novca. Ukupno su bila 23 primjerka zlatnoga novca, od čega je 19 dospjelo u Zemaljski muzej u Sarajevo, i to četiri komada Justinijana I i 15 komada Justina II., svi iz 6. stoljeća. Usto, u Grabovniku je nađen novac Konstantina I (4.st.) i Romana III. Argira (II. st.).
Autor: Radoslav Dodig
