List  „Hrvatsko pravo“  30. svibnja 1906. o događajima u Ljubuškom piše:
"U petak ranim jutrom svijet se uskomešao, ali imaš šta i vidjeti, vojska sa svih strana, ljudi koji su zapamtili okupaciju, pričaju da nije ni onda nije bilo više, na svaki ugao, bratke, zauzele i ne daju prolaza, svijet se čudi veleći: Mi se nijesmo pošli ni sa kim tući, mi jedino tražimo svoja prava.“

Nakon vijesti o pobuni radnika, 16. svibnja u Ljubuški je pristiglo 180 vojnika i 12 oficira koji su zatvorili sve prilaze gradu.
Kako je vojska zabranjivala prilaz gradu, kišnog 17. svibnja radnici su upriličili skup na Humcu koji je trajao od 9 sati ujutro do 14 sati poslijepodne. Na skupu su okupljeni jednoglasno izglasali dvije rezolucije: jedna sa zahtjevima radnika, a druga sa zahtjevima naroda. Po informacijama iz tadašnje žandarmerije na zboru se okupilo oko 3500 ljudi, od čega 1500 seljaka, a ostalo su činili radnici i građani.

Trinaest zahtjeva naroda:

1. Da se odobri sloboda tiska, zbora i dogovora.
2. Da se ukine svaka rabota (kuluk) te da se ne služi sadašnjim načinom naplaćivanja po osobi, nego da se odredi prirez na porez i da se ovim prirezom uzdržavaju putovi.
3. Zahtijeva se slobodno i jednako pravo glasa pri gradskim izborima kako bi narod mogao izabrati svoje zastupnike.
4. Bolju plaću za obćinske organe i odgovarajuća mirovina te preuzimanje mjesne narodne osnovne škole pod Visoku vladu.
5. Visoka vlada treba preuzeti popravljanje i čišćenje kanala, nasipa i uređenje pojila u ljubuškom polju na svoj trošak jer 7 čuvara ne mogu to sami uređivati te da se dozvoli košenje trave narodu na pripadajućim kanalima i nasipima.
6. Gajeve i pašnjake - državni erar prepustiti narodu na raspolaganje, kako bi mogao kao i prije stoku držati.
7. Otpuštanje duhanskih procjenitelja koji su izabrani od strane kotarskog ureda i pravo da narod sam izabere druge procjenitelje i određivanje prireza na duhan pri otkupu čime bi se platili po narodu izabrani zastupnici.
8. Otkup duhana po cijenama iz 1903. godine, kad je ušao državni monopol.
9. Da se duhan za vlastitu potrošnju ne plaća pri otkupu od strane sadioca, potrošača.
10. Glavare, muhtare i poljare treba narod sam birati a iste ne koristiti za druge poslove.
11. Da se na domaće vino ne plaća ulazak a da se na sva špirituozna pića koja ulaze u kotar – ulaz plaća kako bi obćina štetu od vina ovim ulaskom nadoknadila.
12. Da se podigne opalo stočarstvo i smanji brojčina na stoku te da se ne naplaćuje pristojba za liječnički pregled stoke.
13. Neka Visoka vlada odredi honorar za plaću liječnika kojeg siromašni narod ne može platiti te da se odredi umjerena liječnička taksa za svako selo.

Radnici Duhanskog otkupnog ureda iznijeli su ove zahtjeve:

1. Povišenje plaća za 40 i 30 %.
2. Smanjenje radnog vremena sa 10 na 8 sati.
3. Ukidanje novčanih kazni radnicima.
4. Vraćanje onih radnika na posao koji su radili preko 10 godina a koji su radi neznatne greške s posla otpušteni.
5. Da radna snaga u duhanskom otkupnom uredu bude isključivo iz ljubuškog kotara i da se pri upošljavanju prednost da siromašnijima.
6. Pola dnevnice plaće potpore radnicima koji su radili preko 20 godina a ostali su nesposobni za rad.
7. Da se žene ne koriste u teretnim poslovima, nošenja bala duhana i sl.
8. Uljudno postupanje s radnicima i poštivanje vjerskih čuvstava.
9. Da se za nadzornike iz drugih kotara nađe posao u njihovim mjestima.
10. Da se radnicima u obzir ne uzima nikakav postupak koji se dogodio tijekom ovog štrajka.

Ljubuški je u to doba bio pod Austro – Ugarskom upravom te je bio sjedište kotara kojem su pripadala mjesta od Čapljine do Rakitna.

Osnova je to održanog štrajka u Ljubuškom koji je trajao od 14. do 21. svibnja 1906. godine. Ovoj pobuni prethodio je generalni štrajk u Bosni i Hercegovini koji je počeo 30. svibnja u Sarajevu, kada su radnice Fabrike duhana Sarajevo stupile u štrajk boreći se za povećanje zarada, bolje uvjete rada i bolji odnos poslovođa prema njima.

Bolji Ljubuški