Tisuću pitanja postavljaju: “Je li malom Isusu bilo hladno?, Zašto ga je mama rodila u štalici?, Kako su kraljevi znali gdje se rodio?, Tko je pozvao pastire? – strpljivo im odgovaramo suprug i ja, ali najviše vole zapitkivati i slušati brata, on je stariji, a za njih cijeli svijet pa su u svojim malim glavicama zamislile da on najbolje zna, on to uči u školi, a mama i tata su davno završili školu, a i ne znaju lijepo kazivati kao brat. Sretna sam uistinu sretna kad se sjetim postavljanja jaslica- niti u jednom trenutku nisu upitali što će oni dobiti, ponosna sam i na sebe jer ih od malena učim da je Božić istinsko darivanje ljubavi u svoj svojoj punini, niti jedan dar ne može zamijeniti to zajedništvo i duh Božića dok postavljamo jaslice i bor, miris kolačića u pećnici koji se širi kroz naš dom, čist zrak dok skupljamo mahovinu u šumi i sve te vesele priče o rođenju maloga Isusa.
Djeca ne znaju za krizu, njima ta riječ ništa ne znači, postaje im tek malo jasnija kad pogledaju u oči svojih roditelja i kroz njih zavire u njihova srca i onda osjećaju da ta riječ znači nešto strašno, mama i tata se ne smiješe zabrinuti su, e pa nema krize u našim srcima je radost, bez ijednog novčića utrošenog na besmislice dočekujemo Božić, ljubav je u srcima, sreća na licima, jedini dar pod borom su jaslice, s radošću iščekujemo rođenje Isusovo.
Večeras ćemo unositi badnjake, za djecu je to poseban događaj i zbog toga što djeda posipaju pšenicom i uvijek se veselo zaskaču da koje zrno upadne u košulju ili džep. Bakina molitva i cijela obitelj na okupu to je za njih, ali i za nas Božić. Vrijeme ljubavi i mira- predbožićno vrijeme uvijek me u mislima vrati u djetinjstvo, sjećam se bakinih priča, postavljanja jaslica i kićenja bora, Božićnoga jutra kada bismo trčali čestitati blagdane baki i djedu, a baka nam je darivala ušećereno voće, suhe smokve i jabuke lijepo upakirano u male šuškave vrećice, poslije Božićnoga ručka kada je cijela obitelj bila okupljena oko trpeze pjevali bismo “Djetešce nam se rodilo”, redovito smo dijelili kruh namočen u vino kojim bi djed nakon molitve gasio Božićne svijeće, a baka nam je govorila kako nas neće boljeti grlo te zime jer smo pojele zalogajčić božićnoga kruha, redovito su se veliki dogovarali o obilasku susjeda i čestitanju Božića, a mi bismo nosili jabuke na dar.
Danas se daruju druge stvari, jabuke su pale u zaborav, pa čak i čestitke susjedima, postali smo sami sebi dovoljni u ubrzanom životnom ritmu, komercijaliziran je Božić, peglaju se kartice, a dugovi vraćaju tijekom cijele sljedeće godine, utrka za što boljim darom oduzima nam vrijeme koje bismo mogli provesti na ljepši i kvalitetniji način sa svojim obiteljima, osjetiti Božić u pravom njegovom smislu i radovati se rođenju našega otkupitelja Isusa Krista koji je zbog nas postao čovjekom, a mi za njegov rođendan postajemo robovi marketinških trikova i trošimo novac koji nemamo zaboravljajući duh Božića kada nam Bog želi ukazati da smo njegova djeca i da trebamo jedino jedni druge voljeti i razumjeti.
Naši stari nisu bili obrazovani, njihov život bio je škola, učili su nas ljubiti jedni druge, poslije polnoćke dugo se ostajalo pred Crkvom u pjesmi i veselju, danas se i to zaboravlja, nažalost, a djed je uvijek govorio sve se može srušiti, samo običaj ne može, vratimo stare običaje, ne zaboravimo našu kršćansku tradiciju-veselimo se Božiću na način kako su to činili naši djedovi i očevi, učimo svoju djecu onomu što smo naučili od svojih baka i majki da Božić dolazi u naša srca, otvorimo ih, darujmo ljubav ona je neprocjenjiva, ne može se kupiti, ali darovati ju uvijek možete i uvijek će vam istom mjerom biti uzvraćena. Sretan Božić, blagdan ljubavi i mira, neka u Vaše domove donese duh zajedništva, radosti i sreće i podari Vam maloga Isusa koji će vas voditi kroz sve dane vašega života.
Danijela Šakota
glasbrotnja.net
